Naše teme

Bilo da se radilo o povijesnim, ljubavnim, kriminalističkim romanima, turističkim vodičima i monografijama, stručnim knjigama, duhovnim ili tematskim knjigama, svi rado čitamo. Čitanje nas odvodi u jedan novi svijet. Odabirući žanr koji nam je zanimljiv, na jedan način odabiremo prijatelje s kojima se družimo dan, tjedan, mjesec, odnosno određeno vremensko razdoblje tijekom kojega čitamo knjigu.

Moje su me drage prijateljice zamolile da napišem članak o svom volontiranju u Lurdu prošloga ljeta. I evo, upravo sam otvorila word, utipkala ''Lourdes'' i zurim u taj naslov već neko vrijeme. Uopće ne znam otkuda da počnem i kako da sažmem tih predivnih pet tjedana u mom životu (da ne kažem najljepših, jer bi se neki meni bliski ljudi mogli naći uvrijeđeni :)).

Zadnjih godina ovaj narod je uvijek nekako u grču dočekivao 5. kolovoza. Prvostupanjska presuda našim generalima pogazila je i onaj posljedni dio nade za pravdom u ovome svijetu. Međutim, kako to uvijek biva, Hrvati su uvijek znali koliko je velik Gospodin i koliko je jaka snaga molitve i krunice. Kroz povijest smo uvijek mi bili ti koji su bili napadani, a mi smo željeli samo jedno - slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Cijena te Lijepe naše su bili životi naših očeva i sinova koji su s molitvama na usnama krenuli braniti ono što nam je bilo Bogom dano.

Svako jutro ispočetka. Reprogramiranje. Donošenje odluke, opredjeljenje, prihvaćanje slabosti, pokušaj zahvaljivanja. Ako je jučer to i „sjelo“ u glavi i u srcu, danas se toga više ne sjećam, isparilo mi je negdje s prvim snom.

Ljeto je već u punom jeku i svi su negdje otputovali ili cupkaju na mjestu čekajući datum godišnjeg odmora. Ali što zapravo znači taj odmor na koji se svi spremaju poći? Odmor od čega? Ili točnije, odmor za što? Koliko smo se samo često puta našli u situaciji da smo tijekom ljetovanja zaboravili na ono najvažnije vrijeme u našemu danu koje koristimo za razgovor s Bogom? Koliko često smo baš nakon ljeta dobili potrebu za žešćom ispovijedi?

U zemlju Karmela ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom (usp. Jr 2,7)

Željela bih ovu temu posvetiti mladim animatorima i svima onima koji su na bilo koji način aktivni u svojim župnim zajednicama. Danas se jako puno među mladima govori o animatorstvu, i to je nešto veoma aktualno. Sve je više animatora u župnim zajednicama i sve se više mladih aktivno uključuje u život Crkve, na različite načine.

Jesi li osoba koja voli putovati ili si osoba koja bi radije bila teleportirana na destinaciju na koju moraš doći? Jesi li ikada negdje stigao i poželio da putovanje još nije gotovo? Ili pročitao knjigu toliko brzo jer nisi mogao dočekati da saznaš kako ona završava, a kada si zatvorio korice osjetio tugu što je priča već gotova? Jesi li ikada odustao od putovanja zato što te bilo strah? Ili si bio užasnut komplikacijama ili mogućnošću da nešto pođe po zlu dok si izvan svoje sigurnosne zone i udobnosti svoga doma?

U prošloj kolumni sam pisao o djevojkama i njihovim pravim vrijednostima te kako bi one trebale postati izazov. Ovaj puta pišem, točnije potičem mušku populaciju na prihvaćanje upravo tog izazova. Puno vas se boji, možda ne toliko i boji, koliko vam se ponekad ne da boriti. Odustajete i prije negoli ste započeli. Bitka za žensko srce može (a i mora) biti teška, ali znam da mi to nekad ne kužimo full... Tražimo od cura da ne budu 'lake', a kad nisu, onda nam ne paše i žalimo se kako je teško boriti se za nekoga. E, pa dosta je! Ajmo u napad, može?

"Dragi mladi, budite pravi Kristovi igrači! Igrajte u njegovoj ekipi!" Ovo je jedna od desetak poruka koje je papa Franjo uputio mladima sa Svjetskog susreta mladih u Riju u Brazilu 2013., preko Twittera. Taj je tvit (ili tweet) retvitan (dakle kopiran i podijeljen) 4600 puta i stavljen u favorite 2800 puta. Papa je počeo tvitati ubrzo nakon što je izabran za papu, već u veljači 2012. godine, nastavljajući tako tradiciju pape Benedikta XVI. koji je također koristio ovu društvenu mrežu, odnosno medij, za slanje i čitanje kratkih poruka.