Naše teme

1945. godine, 24. listopad uistinu je bio poseban dan. Dan kada su narodi svijeta odlučili postaviti temelje novoga svijeta. Šezdeset i devet godina kasnije, 2014. godine, taj je datum samo jedan od 31 dana u mjesecu listopadu. Dan u kojem na TV kalendaru u tridesetak sekundi spiker prepričava što se te godine zbivalo u San Franciscu. „24.10.1945. godine pročitana Povelja UN-a, dokument kojim su formalno osnovani Ujedinjeni narodi koji se sastoje od Opće skupštine, Vijeća sigurnosti, Ekonomskog i socijalnog vijeća, Međunarodnog suda i Tajništva.

Film „Pisci slobode“ je biografska priča koja je nastala na temelju knjige The Freedom Writers Diary profesorice Erin Gruwell. Radnja ove drame se većim dijelom odvija u klasičnoj srednjoj školi Woodrow Wilson. Nakon izlaska knjige, na ideju novinara koji je radio dokumentarac o spomenutoj profesorici, rodila se i ostvarila želja da se napravi film. U glavnoj ulozi je Hilary Swank, njezina muža glumi Patrick Dempsey, a glavnu buntovnicu April L. Hernandez; tu su još i poznati R&B pjevač Mario i Hunter Parrish koji tumači plašljivog bijelca u razredu.

Kada izgovorimo riječ učitelj kod svakoga od nas javljaju se različite asocijacije. No svi se možemo složiti kako u zadnje  vrijeme čitamo i slušamo o čestim uvredama, pa čak i napadima na učitelje i profesore. Pitamo li se što je tome razlog? Ako se vratimo u ne tako davnu prošlost, možemo vidjeti da je učitelj bio jedno od najcjenjenih i najutjecajnih zanimanja, učitelj je bio osoba koju se poštuje, uvažava i cijeni. Nakon samo nekoliko desetljeća događa se nešto posve drugačije... Zanimanje učitelja sve se manje cijeni, učitelji trpe uvrede, neki čak i fizičke napade.

„Ovdje nitko živ ne govori engleski... cimer mi je Francuz, budist, do sada je izgovorio tri rečenice na meni nepoznatom jeziku... moja soba nalazi se u katakombama, točnije etaža -3 studentskog doma koji je svojedobno bio u funkciji zatvora... 10 m2 za nas dvojicu - moglo bi nam bit´ prekomotno... grad je fora za sad, crkva do crkve... wi-fi nemamo...

Godine 1899., papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta posvetio je svijet Presvetom Srcu Isusovu. U tim teškim vremenima za Crkvu, hrvatska je mladež prepoznala važnost ove Papine poruke i odmah, iduće jubilarne 1900. odgovorila svojom posvetom Srcu Isusovu. Koordiniranom akcijom začetnika ideje o Posveti, isusovca o.

Ponekad i sama zaboravljam dobrobiti posla koji radim, zbog zaokupljenosti tehničkim i vremenskim ograničenjima. Zastala sam prošli tjedan tako nad psalmom koji me – iako sam ga pročitala po tko zna koji put – opet dirnuo. Tako je jedan običan radni dan postao još jedna mala prekretnica u mom životu. Naime, radi se o psalmu 139. i  vjerojatno ga prepoznajete iz lijepe duhovne pjesme. „Gospodine, proničeš me svega i poznaješ… Čudesno si me stvorio!“ A onda pogledam evanđelje toga dana i vidim Isusovu poruku kako treba ljubiti… ma i neprijatelja!

S rujnom pomalo odijevamo novo, prikladno ruho za vrijeme i aktivnosti kojima idemo ususret. Nakon odmora i bezbrižne vedrine idemo ususret novim školskim i studentskim obvezama, ususret ciljevima i zadacima za koje smo se, nadam se, samostalno odlučili. U tom hodu svatko se od nas, bilo u ulozi učenika, studenta ili radnika, često nađe u situaciji kada reflektira kako mu nedostaje motivacije za ostvarivanje određnih zadataka i ciljeva, posebno kada napravimo odmak od svakodevnih aktivnosti i radnih ponašanja.

Pohod Pape Benedikta XVI. Hrvatskoj zaslužan je za upoznavanje mog muža i mene. Bio je to početak jednog divnog prijeteljstva koje je iz dana u dan postajalo sve čvršće i jače. Razgovori, poruke i susreti doveli su nas do odluke da zajedno krenemo koračati u istom smjeru vođeni Njegovim koracima. Vjera i ljubav kao zajedničke crte u našim svjetonazorima vodile su nas prema sve dugoročnijim planovima za budućnost. Shvativši da je osoba pored nas upravo ona s kojom bismo željeli proživjeti svoj život, odlučili smo stupiti u sakrament Ženidbe.

Divno je vidjeti kako mladi ljeti sve više odlaze na ljetovanje u organizaciji vjerskih zajednica. Odlaze odmoriti i porasti u vjeri. I hvala Bogu što imamo Modrave, Postiru, Krapanj, Mali Lošinj i slične kampove i kuće za mlade i, naravno, njihove organizatore. I opet, hvala Bogu što svi koji se vrate s takvih mjesta ne osjećaju umor, već su odmorni, spremni za nove pobjede, veseli, radosni…