Dođi k Njemu, On će te odmoriti!

Divno je vidjeti kako mladi ljeti sve više odlaze na ljetovanje u organizaciji vjerskih zajednica. Odlaze odmoriti i porasti u vjeri. I hvala Bogu što imamo Modrave, Postiru, Krapanj, Mali Lošinj i slične kampove i kuće za mlade i, naravno, njihove organizatore. I opet, hvala Bogu što svi koji se vrate s takvih mjesta ne osjećaju umor, već su odmorni, spremni za nove pobjede, veseli, radosni…

Guglajući „odmor“ dolazimo do različitih rezultata. Znamo, svatko bi imao nekakvu drugačiju definiciju odmora, osobniju... Bilo bi to slična, ali opet različita definicija. Možda baš u jednoj ili dvije riječi. Odmor bi bio vrijeme u kojem ljudi u fizičkom i psihičkom smislu puste tijelo da se relaksira, regenerira. Punimo baterije, „dižemo sve četiri u zrak“, „puštamo mozak na pašu“… To su neki od karakterističnih opisa odmora. ODMOR DUHA I TIJELA! To bih ja naveo kao važan cilj svakog odmora... I vjerojatno neću biti konkretan kao što je očekivano, ali cilj mi je da u mojim riječima izvire poruka podrške i poticaja.

Isus od nas ne odmara

Ako smo umorni, potreban nam je san. Ako smo tužni, potreban nam je smješak, neka osoba koja nas dobro poznaje da ga izmami i vrati na lice, netko blizak, prijatelj. A ako smo duhovno umorni i potrošeni, naš je zadatak odazvati se Gospodinovu pozivu da dođemo k Njemu, jer će nas On odmoriti. Zbog tog odaziva Gospodinu, mislim da je vrlo važno znati razliku između osamljenosti i samoće. To sam i ja naučio baš ovo ljeto kada sam odmarao. Samoća je vrijeme u kojem imamo intenzivne odnose koji su nam najvažniji, ona nam je potrebna da se susretnemo s Bogom i sa samim sobom. Mi ulazimo u samoću jer nam treba! Dok je s druge strane osamljenost drama ljudskog života u kojem čovjek nema nekog s kime bi dijelio svoju sreću i radost ili teškoće i tugu, u samoću odlazi slobodan čovjek. No, prije potrage za samoćom, prije samog odmora, ključno je promisliti jesmo li pomireni s Bogom. Kako ćemo ga tražiti, ako se nalazimo u vrtlogu grijeha? Zapitajmo se: Je li mi potreban odmor tijela, ako mi duša nije s Bogom pomirena!? S druge strane, kakav li je to teret teško nositi kada nam je duša pomirena s Bogom?! Isus od nas ne odmara, nego je svakog trenutka uz nas i jedva čeka da potražimo samoću, dođemo u njegovu blizinu i obratimo mu se.

Posvetimo vrijeme Gospodinu

Zašto smo svjedoci svakakvih lutanja među mladima? Što je to u nama da se opiremo Bogu? Što je u čovjeku vjerniku da bježi od Onoga koji ga odmara? Svjedoci smo naglih promjena raspoloženja, mišljenja i ponašanja. Od prihvaćanja i oduševljenja pa sve do odbijanja i sablažnjavanja. A do toga dolazi jer Njegov poklon počnemo promatrati kroz smetnju, strah i prepreku. I tu često možemo reći da krivo shvatimo odmor. Idemo na more, ili tamo gdje su naši korijeni, odmoriti tijelo, dati si oduška. I onda napravimo grešku i „odmaramo i duh“. A zapravo je stvar da ne poznajemo Isusa, zamišljamo ga onakvim kakvog bismo ga mi htjeli vidjeti, percipiramo jednu sliku o Njemu, a on baš takav nije. Jer On je neopisiv i puno veći od toga. Na kraju, pitamo se: „Pa zar mi Njega ne znamo?“ A On promjenu u naš život ne može donijeti zbog naše nevjere, kao što i mnogo stvari nije mogao činiti jer mu ljudi nisu vjerovali. Oduzeli su mu povjerenje. On kome ljudi nisu dali povjerenje, ima povjerenja u nas. Mudrost koju nam daje trebamo unijeti u ovaj svijet i učiniti ga boljim mjestom, jer vjera nije u formuli ili izričaju, već u našim životima. I zato, i kada smo na odmoru, posvetimo vrijeme Gospodinu, kako bi kroz naš život rasipao svoju milost na ljude koji osjete da kroz nas progovara On.

Pokreni se!

Svaki čovjek na kraju za sebe zna kako će na najbolji način odmoriti svoje tijelo i radosno krenuti u nove pobjede, ali uz odmor tijela u paketu dolazi i produbljivanje svoje vjere. Pa neka spoznamo da smo i mi, kao i Ivan, učenici koje Isus svakodnevno ljubi. Spoznajmo što se zapravo događa u Isusovoj blizini. I zato, ostao je još koji ispit, a ne da ti se učiti - natjeraj se. On to traži od tebe. Ne da ti se raditi - natjeraj se. I to se traži od tebe. Ne da ti se družiti s prijateljima i bližnjima? Natjeraj se i na to! Ne da ti se pročitati dobru knjigu? Natjeraj se. Ne da ti se moliti - natjeraj se. Jednostavno, odmaraš? Pokreni se! Odmor je pravo vrijeme da se zaista odmoriš, i poradiš na sebi.