Naše teme

Zatvorimo oči. Zamislimo se. A onda i zapitajmo: Tko je On za nas? Što predstavlja Bog u našem životu?

Iako se govori kako je ovo vrijeme velikih sloboda, zapravo živimo u vremenu velikoga straha. Prisutan je strah od života, strah od preživljavanja, strah od katastrofa... Izgleda vrlo teško, no samo trebamo pustiti Gospodina da nas oslobodi tih strahova,  da nas vodi u toj slobodi koju nam je On sam darovao. Kako?

Isus Krist očarava ljude svih vremena, i kršćane i nekršćane. Ljudi se pitaju i ispituju, istražuju, tko je zapravo Isus iz Nazareta?! Kako je moguće, da se čitav svijet okrenuo za Njim?! Njegovo rođenje povezuju s velikim zbivanjima u svemiru, s velikim prekretnicama u povijesti i od tada počinju brojati godine novoga doba. Ta novina u povijesti tjera čovjeka na razmišljanje, na izučavanje i stalno traženje odgovora.

Neki dan pričala ja tako sa svojim najboljim prijateljem o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu za većinu muške populacije – nogometu. Usudila sam se upitati ga: "Koliko tebi u životu znači nogomet i naša repka?" Istog trena, bez duljeg razmišljanja, dobih vrlo jasan odgovor na postavljeno pitanje: „Najlakše je kad pitaju me koliko i kako, ja nju volim jako, samo jedna riječ bi bila to – NEOPISIVO!“

On je samo pao. Teškim je riječima ponavljao – jao. Potrčao sam da mu pomognem. Nikad mi nije bilo teško dosad kad bih vidio krv. Danas jest. Liptala je iz nosa. Dotrčala je i jedna žena. Pomogli smo mu da si sjedne. Jednom je rukom bio oslonjen na asfalt u drugoj je još držao štap. Grčevito.  Došao je do nas i vozač autobusa, pozvao je hitnu. Preko puta kafić, puna terasa ljudi – gledaju, ali se ne miču. Nije za osudu. Nitko ne voli nesreće, ne voli patnju, ne voli krv. Prilaze još dva muškarca. Vodimo ga na obližnju klupu. Dolazi ubrzo i hitna. Pitaju ga jel se čega sjeća?

Katolički biskupi Europe objavili su Izjavu uoči nadolazećih europskih izbora. U njoj oni potvrđuju svoju potporu europskome projektu te ohrabruju sve građane Europske unije da od 22. do 25. svibnja iziđu na birališta, kao i da se kroz predizbornu kampanju počnu uključivati u konstruktivan dijalog sa svojim zastupnicima u Europskom parlamentu i kandidatima za zastupnička mjesta. Izjavu je objavila Informativna katolička agencija, a i je donosimo u cijelosti.

U nedjelju, 12. svibnja davne 1907. godine, Anna Marie Jarvis nakon druge godišnjice smrti njezine majke osnovala je Memorial Mothers Day Meeting. S petsto bijelih karanfila izrazila je svoju ljubav prema preminuloj majci i u mjesnoj ih je crkvi dijelila drugim majkama. Dušom i tijelom posvetila se inicijativi za osnivanje državnog praznika u čast majkama. „Nadam se i molim da će netko nekada uvidjeti kako obilježavanjem Majčinog dana slavimo njihova nesebična davanja, njihove nepovratne usluge čovječanstva u svakom aspektu njegova djelovanja.

Prva pomisao mnogih kada čuju riječ papa je lik starca s bijelom kapicom na glavi. Ipak, jedan osobiti papa, blaženi Ivan Pavao II. uspio je svoje papinsko poslanje satkati tako da će ga se uvijek povezivati s mladima i pamtiti kao Papu mladih, ali - usudim se reći - i kao mladog papu. Ne mislim pritom na njegove godine, već na to da je, unatoč godinama, starosti, bolestima i slabosti, uvijek ostao mlad u srcu i uvijek znao komunicirati s mladima i razumijeti ih.

Već mi se nekoliko mjeseci mislima provlači tema o kojoj sada pišem, i nakon što pogledam iza sebe shvatim da – koliko god mi važnost nekih osoba u životu bila blagoslov – da sam ih uzimala zdravo za gotovo... Govorim o svećenicima – pastirima koje nam je Isus darovao kao ljude Crkve.

Danas, kada se biti svećenik uzima kao primjer „zanimanja“ sa sigurnom zaradom i olako se uzima njihova zadaća, poslanje i odgovornost – danas je za mene svećenik toliko više. Puno više.

Zamisli ovo. Prije 2000 godina dogodila se kupnja o kojoj se i dan danas priča. Na taj dan jedan je čovjek ušao u prodavaonicu i na polici ugledao tebe. I ni sekunde se nije predomišljao. Poželio je imati te. Ali onda je vidio i onu osobu do tebe. Opet se nije predomišljao. I tu je osobu želio imati uza se. I tako je vidio još puno osoba. Puno više nego što ih možeš zamisliti. Vidio je sve one koji su se rodili prije tebe, ali i one koji će se tek roditi. I nikoga nije mogao odbiti. Sve nas je želio imati uza se.

Vratimo se malo u djetinjstvo. Bilo da ste se penjali po drveću, igrali skrivača ili patrolirali kvartom na malim biciklima, sigurno, kao i sva ostala djeca, niste dopustili da okolica vašega predgrađa ostane neistražena. Vjerujem da je svima taj dio djetinjstva ostao u najboljem sjećanju jer smo bili dovoljno odrasli za samostalnost, a opet dovoljno mali da nas još ne pritišću velike brige. Iako tada toga nismo bili svjesni, na taj smo se način svakodnevno bavili tjelovježbom, a samim time nam je i duh bio vedriji.