I ti možeš biti animator, ako to želiš!
Željela bih ovu temu posvetiti mladim animatorima i svima onima koji su na bilo koji način aktivni u svojim župnim zajednicama. Danas se jako puno među mladima govori o animatorstvu, i to je nešto veoma aktualno. Sve je više animatora u župnim zajednicama i sve se više mladih aktivno uključuje u život Crkve, na različite načine.
No, htjela bih istaknuti jednu stvar, a to je da se animatore često puta doživljava kao savršene i nepogrešive ljude koji sve svoje probleme i prepreke rješavaju s lakoćom ili ih uopće nemaju. Moram priznati da sam i sama jedno vrijeme imala takav stav. Bila sam aktivna u svojoj župi i recimo da sam bila animator. No, svaki put kada bih osjetila da se trebam još malo više angažirati, pomislila bih kako ja nisam za to i kako drugi to rade bolje od mene. Mislila sam da biti animator znači biti savršen, biti iznimno sposoban, natprosječno inteligentan, isticati se talentima, i uza sve to imati priču o svom obraćenju. A što je s onima koji nemaju sve to, ili barem misle da nemaju. Mogu li oni također biti animatori?
Animatorsko ljeto – izvor poticaja i prepoznavanja vlastitih sposobnosti
To pitanje mi je odzvanjalo u glavi sve do jednog animatorskog ljeta na Malom Lošinju, na koje sam „slučajno“ dospjela. Našla sam se među trideset ljudi, tj. među trideset animatora. I onda, već na prvoj zajedničkoj katehezi saznam da se i oni bore s istim pitanjima kao i ja. Kroz tih sedam dana shvatila sam da nijedan animator nije savršen. Da je i on također običan mladi vjernik i čovjek koji se bori s tisuću stvari. Zato, ako mene pitate, animatorsko ljeto na Malom Lošinju je izvor istinskog poticaja i prepoznavanja vlastitih sposobnosti, talenata i vrednota koji se pretvaraju u rijeku misli i zaključaka što vodi ka animatorstvu. To nije samo ljetovanje, to nisu samo kateheze koje završe, to nije samo sedam dana ispunjenih različitim programom. To je mjesto na kojem, kao mladi vjernik, imaš priliku shvatiti što zapravo znači biti animator. Što se to od tebe kao takvog očekuje, te kako u svemu tome biti dobar.
Biti animator znači biti čovjek
Za mene danas, animator mladih znači prije svega biti čovjek. Moći razumjeti osobu do sebe, ne osuđivati je i nastojati je prihvatiti kao jedinstvenu, imajući na umu da za sve postoji razlog. Druga, jednako vrijedna karakteristika je biti vjernik, ne u teoriji, već u svom svakodnevnom životu. Imati povjerenja u Gospodina i dopustiti mu da nas oblikuje, i da nas mijenja. Dopustiti Mu da nas upotrijebi među mladima, bez obzira na naše nesavršenosti, slabosti i mane. Bog sve okreće na dobro i traži upravo one nesavršene i slabe. Daje priliku da svojim načinom života, budemo primjer drugima, nastojeći Njega slijediti. Biti dobar animator također znači biti dovoljno otvorena srca kako bi Duh Sveti mogao djelovati. Zvuči teško? Vjerujete mi da nije! Samo moramo naučiti reći DA Gospodinu u svim trenucima svog života, uvijek iznova, kako bismo mogli to prenositi mladima. Biti spremni ostati ponizni, a istovremeno duhovno rasti, i mijenjati se na bolje. To je proces koji nikad ne završava!
Ne bojte se zakoračiti u tu pustolovinu, jer kao vjernici laici, potrebni ste župnicima i mladima. Otkrit ćete mnoge talente i sposobnosti kojih možda niste bili svjesni, ali svakako ćete pronaći svoje mjesto i dobiti sve ono što vam je u tom trenutku potrebno da biste doprli do srca mladih u svojoj župi. Stoga, ohrabri se, jer i ti možeš biti animator, ako to želiš!
I na kraju, biti animator znači jako puno davati, ali i jako puno primati, a to je najveća radost!
Autor: Martina Duh; Fotografija: Renata Budimir
