Duhovne misli

Evanđelja koja nam u korizmi slijede nakon ovog evanđelja - gdje se Isus susreće sa Samarijankom na studencu su: susret sa slijepcem kojeg ozdravlja i s Lazarom kojeg oživljava. To su tri konkretna osobna susreta. U konkretnim susretima često se otvara prostor navještaja i evangelizacije. Kako Isus pristupa Samarijanki?

Nije uvijek u životu lako. Ljudski je život pun iznenađenja, poteškoća, pun briga i problema... Toliko je toga što nam se čini loše da čak niti ne vidimo sve ono dobro oko sebe. Prihvatiti problem – najteže... Mijenjati sebe – nemoguće... I baš kad nam se čini kako je to sve neizvedivo, Bog nam daje vrijeme milosti. Četrdeset dana prilike... Četrdeset dana samo za nas... Eto nam prilike, sestro i brate!

Ne samo u našemu narodu, već i u svijetu, među radnicima se sve više osjeća nezadovoljstvo u radu. Ako se uvijek u povijesti „lupalo“ po nečijem džepu, onda se „lupilo“ po onom radničkom, a svaki radnik vrijedan je svoje plaće (usp. Lk 10, 7). Nije li nam onda teško gledati gotovo svakoga dana kako sve više ljudi ostaje bez posla ili kako pak čovjek radi, a ne primi pošteno zarađenu plaću? Kako da čovjek onda bude zadovoljan svojim radom, kako voljeti svoj posao? I konačno, kako onda u takvoj situaciji prehraniti sebe i obitelj?

Nedavno smo započeli korizmeni hod koji nas izaziva na ustrajniju molitvu, istinski post i djela ljubavi. Bez ovoga tonemo u rutinu i u još jednu neplodnu korizmu. Pribojavati nam se korizme koja nas ne pokreće niti mijenja iznutra. Naše obraćenje je Božja volja, a put do Božje volje nije u korizmi prikazan autoputom, već hodom kroz pustinju. To nas ne privlači i Isus to najbolje zna te hita upomoć našoj mlakoj površnosti na početku korizme.

Svakom velikom događaju u životu prethodi i određena priprema. Tako rođenju prethodi trudnoća, vrtić nas priprema za školu, škola nam pak daje znanje kako bismo jednoga dana mogli preuzimati odgovorne zadaće u Crkvi i društvu. Da bismo dobili diplomu, koliko li je samo muke i nauke potrebno uložiti u studij koji nas priprema da još dublje uđemo u ono čime se želimo baviti ostatak svojega života i tako sve do svoje smrti.

Uvriježeno je mišljenje da je korizma, prije svega, vrijeme odricanja, vrijeme uklanjanja loših navika, promjene lošeg stila života i vježbanja u kreposti. No, samo ovakvo gledanje na korizmu može biti itekako površno. Površnost proizlazi iz jednostranog pogleda na korizmu kao zauzetog rada na vlastitom usavršavanju.

Korizma je, međutim, nesvodiva na odricanje i napor oko vlastitog spasenja. Ona je radije prihvaćanje spasenja, su-djelovanja na spasenju koje je darovano u Kristu. Njezin je identitet određen preobrazbom preko odnosa s Kristom.

Kada kažemo riječ „korizma“ prvo što nam pada na um jest odricanje, a onda nam se i s time javlja pitanje hoćemo li moći bez toga čega smo se odrekli ... Tu svakako vježbamo i svoj karakter, svoju osobu, no živjeti korizmeno nismo pozvani živjeti samo kroz četrdeset dana, već trajno. Jer kakva nam korist ako se trudimo kroz korizmu biti bolji, odricati se nečega i dijeliti to s drugima, a onda iza nje sve dalje krene po starom?

Mnogo je onih koji su svojim skromnim životom i zalaganjem za druge zaslužili da ih smatramo svetima. Odmah nam padne na pamet bl. Majka Terezija ili nama još bliži bl. Alojzije Stepinac. Njihova djela ostaju živi komentar Kristova govora na gori koji nam liturgija nudi danas. Ono što se može konkretno iščitati iz njihova života jednostavno glasi: potpuno predanje Gospodinu u svakoj situaciji. Uostalom, geslo nadbiskupa Stepinca to potvrđuje: „U tebe se Gospodine uzdam”! Kod bl. Alojzija može se reći da neodgovornost i lijenost nemaju mjesta.

Matej nam u svome evanđeoskom odlomku donosi Isusov pomalo začuđujući zahtjev, koji prethodi upozorenju kako se ne može služiti dvojici gospodara – Bogu i bogatstvu, odnosno Isus govori o čovjekovoj razapetosti između Boga, koji je neprolazno i vječno dobro, i bogatstva, koje je prolazno i propadljivo. Isusov zahtjev je da sve svoje brige i probleme života stavimo na stranu, u drugi plan i da se ugledamo u bezbrižnost ptica nebeskih i poljskih ljiljana.