Duhovne misli

Evanđelje četvrte nedjelje došašća B vodi nas u galilejski grad imenom Nazaret. Tamo je Nebo poljubilo zemlju. Tamo je povijest pošla novim smjerom u krilu Djevice Marije.

Naš Bog ima doista smisla za humor… Mi ljudi uvijek biramo NAJbolje, NAJsigurnije, NAJperspektivnije. Bog bira drugačije: NAJslabije, NAJnepoznatije, NAJponiznije. Ovo je logika koja zbunjuje moćnike ovoga svijeta, a nerijetko i nas velike kršćane koji nikako da postanemo mali. Prečesto nas je sram kada drugi otkriju da smo slabići, da smo nesposobni za nešto…

Svi se ljudi vesele poklonima. U tome nisam nikakva iznimka. Svejedno mi je dobijem li nešto što mi je potrebno ili tek ukrasnu vrpcu kao znak pažnje; pokloni mi uvijek izazovu osjećaj radosti. Oni dokazuju da je nekome stalo i da misli na mene.

Kako ostvariti susret s Gospodinom? Djeca se često igraju lovice i trče jedan za drugim i često se ne zna tko zapravo koga lovi. Pogotovo kad dječak lovi djevojčicu. Ako usporedimo igru djece s čovjekovim traženjem Boga, mislim da nećemo znati najbolje: čekamo li mi Gospodina ili on čeka nas. Nekad kad se djevojčica skriva od dječaka, sakrije se (prividno) iza grane bez lišća, a onda je sretna i iznenađena kad ju dječak pronađe. Mislim da je tako s Gospodinom. On je pred nama skriven, a opet skriva se na takav način da ga svatko tko želi može pronaći.

U čovjekovoj naravi usađena je čežnja uvijek nešto priželjkivati ili jednostavno nastojati imati više nego što imam sada. U vrijeme blagdana ili posebnih osobnih slavlja i obljetnica, čovjekove želje, pogotovo one materijalne, postaju još veće. Među najosnovnije želje koje su zapravo temeljne ljudske potrebe možemo ubrojiti potrebu za hranom, stanom, odjećom… ali i potrebu biti voljen prihvaćen, imati prijatelje… osobe pogođene siromaštvom i oskudicom osjećaju neprekidnu potrebu za onim što im nedostaje, a ne mogu si priuštiti.

Jeste li kad ovako razmišljali: Bog nije htio ostati samo Bog. Zato je stvorio čovjeka, koji ga je spreman primiti. Zato čovjek postiže svoj potpuni smisao tek kad postane Božja posuda, tj. onaj koji će se dati ispuniti Bogom. Moguće da ste se koji put zapitali zašto uopće Božić, zašto je Bog postao čovjek. Tim nevjerojatnim činom Bog nam pokazuje za što je sve sposoban. Može sam sebe učiniti posve drugim: čovjekom kao što smo mi, ne prestajući biti Bog.

Evo nekoliko razloga zašto Božić?

Anđeo Božji došao je k djevojci Mariji. Ova jednostavna rečenica opisuje jedan od najsretnijih događaja u povijesti uopće. Taj anđeo Mariji je otkrio Božju tajnu da će upravo ona silom Duha Svetoga postati majka i roditi Sina Božjega. Marija nije razumjela te riječi. Nije to mogla razumjeti, ali je vjerovala anđelu i Božjoj riječi i zato je Bogu rekla da. Odgovorila je potvrdno izričući svoj odgovor: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. U svojem srcu ona je već prihvatila Božju Riječi ta se Riječ tada začela i u njezinom krilu.

Odmori se danas. Zašto ne? Ako si ovih dana bio vrijedan i ustrajan u svojim zadaćama, priušti si jedno vrijeme odmora. Nemoguće je bez prestanka bilo što raditi. Kao što je nemoguće stalno udisati zrak bez izdisanja, tako je nemoguće živjeti u stalnom pokretu i aktivnosti.

Drage sestre, draga braćo!
Nedavno smo svi marljivo izradili, ili smo pak kupili, adventski vijenac na kojem danas gori već treća svijeća. Znak je to da nam je svetkovina Rođenja Gospodnjega „pred vratima“. Današnja nedjelja posebna je u liturgijskoj godini. Čak je zavrijedila nositi i posebno ime „Radujte se“ ili „Gaudete“. Ime je dobila po ulaznoj pjesmi koju predviđa današnje liturgijsko slavlje: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“   

Prva nedjelja došašća donosi poruku pokore, molitve i dobrih djela. Druga nedjelja zove se Ditići, Djetići. Tada su u prvome planu djeca koju treba otkupljivati darovima s popratnom poukom o posluhu i dobroti u životu. Kod nas je Treća nedjelja došašća značajna, jer je ona proglašena Nedjeljom Caritasa, što se uklapa u adventsku i božićnu darežljivost onima kojima smo kao braća i sestre dužni pomoći. To je naša kršćanska socijalna osjetljivost. Inače Treća nedjelja nosi naslov Materice, što znači da posebnu pozornost moramo posvetiti majkama i ženama.

Sin Božji, Isus, jedinorođeni je Sin Božji, ali imamo razloga zvati ga i prvorođencem među mnogom braćom. On je po naravi jedinac, a po milosti se sjedinio s ljudskim rodom da bi zajedno činili jedno. To se teološki kaže da je onima koji ga primaju dao moć da budu djeca Božja.