Radujte se u Gospodinu!

Drage sestre, draga braćo!
Nedavno smo svi marljivo izradili, ili smo pak kupili, adventski vijenac na kojem danas gori već treća svijeća. Znak je to da nam je svetkovina Rođenja Gospodnjega „pred vratima“. Današnja nedjelja posebna je u liturgijskoj godini. Čak je zavrijedila nositi i posebno ime „Radujte se“ ili „Gaudete“. Ime je dobila po ulaznoj pjesmi koju predviđa današnje liturgijsko slavlje: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“   

Samim time riječi nas odvode u jednu stvarnost u ovom svijetu o kojoj smo možda i prestali razmišljati, a to je radost. Nju možemo definirati kao „osjećaj ponesenosti i dragosti izazvan ljepotom, ljubavlju, skladom i unutrašnjim zadovoljstvom“. U našem jeziku vrlo često čujemo kako je netko i „lud od radosti“ ili da se „topi od radosti“ (usp. Hrvatski jezični portal). No, kako bismo bili radosni moramo imati i neki razlog, ne možemo se radovati sami od sebe, uvijek iza naše radosti stoji neka osoba, događaj ili stvar.

Tko smo mi?

Gledajući pak svijet oko sebe, ne znam bismo li ga mogli opisati kao svijet koji je radostan. Slušamo o ratovima, prosvjedima, gladi i žeđi, nepravdi... Spustimo li se još malo detaljnije onda vidimo da ima i nasilja u obitelji, trgovine ljudima, toliki zločini, rastave... I sve se to ne događa negdje daleko u svijetu, daleko od nas. Svaku od tih stvarnosti imamo u svojoj blizini. A zatvaramo svoje oči! Ne zaboravimo da nas je prva nedjelja došašća pozvala na budnost, odnosno na činjenicu da imamo otvorene oči! Budnost nas pak potiče na pripravnost Kristova dolaska. Možda ga se i bojimo, ali potiče nas sveti Augustin: „Jer, kakva je to ljubav prema Kristu: bojati se da ne bi došao? Braćo, nije li nas stid? Ljubimo, a bojimo se da ne bi došao. Doista, ljubimo li? Ili možda više ljubimo svoje grijehe? Stoga, mrzimo grijehe i ljubimo onoga koji dolazi kazniti grijehe. Doći će on, hoćemo li ili ne, jer to što još nije došao ne znači da ni neće. Doći će kad ni ne znaš. Nađe li te pripravna, ništa ne smeta što ne znaš“.

A da budemo pripravni za Njegov dolazak, potrebno je znati tko smo i što smo, odnosno, pozvani smo biti svjesni svojeg vlastitog poslanja u ovom svijetu. Gledajući sve promjene u društvu, pastoralna konstitucija II. vatikanskog sabora „Gaudium et spes“, u svom uvodnom dijelu progovara kako čovjeka muči podijeljenost u njemu samom, a odatle se rađaju i mnogi problemi u društvu. Samim time i sam čovjek postavlja ono temeljno egzistencijalno pitanje: „Tko sam?“, „Tko je čovjek?“

No, gledajući vjernike, svijet nas uvijek iznova pita i pitat će „Tko si ti? Što kažeš sam o sebi?“ Ivan Krstitelj daje spreman odgovor: „Ja sam glas koji viče u pustinji: ’Poravnite put Gospodnji!’“ Od toga pitanja nismo pozvani pobjeći nego smo pozvani uvijek biti pripravni i  „spremni na odgovor svakome koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama” (usp. 1 Pt 3,15). Tko smo mi?

Radost dolazi od Gospodina

Mi smo Glas koji viče. Naviještamo Kristovu vijest spasenja – Evanđelje. Svijet nas možda i ne čuje. Zato i vičemo, ne odustajemo. Želimo da nas svi čuju jer upravo mi možemo ponuditi ovom svijetu Onoga i ono za čim ovaj svijet žeđa. No, ne primimo li mi, nemamo li mi koji vjerujemo u sebi Gospodina, kako ćemo Ga onda dati i donijeti drugima? Nemamo li radosti kako ćemo ju donijeti drugome? Ta radost kod vjernika ne dolazi od neke stvari ili neke nama nepoznate osobe. Ona dolazi od Gospodina! „Radujte se u Gospodinu“ i ta radost, ne neka druga, „neka je znana svim ljudima“. Iako u svemu možda i vidimo bijedu Gospodin je stvorio i pozvao upravo nas da u ovaj svijet donosimo radost, ne žalost. Jao nama pogrđuje li se ime Kristvo radi nas!

Stoga, budimo svjesni svojega poslanja, budimo svjesni tko smo i što smo i na što smo pozvani. Jer „tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih; zla nek se kloni, a čini dobro, mir neka traži i za njim ide: jer oči Gospodnje gledaju pravedne. Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo“ (1 Pt 3, 10-12a. 13-17). Amen.