Duhovne misli

Već u ovo doba, a ipak još uvijek prerano, božićna glazba se može čuti svugdje: u dućanima, na radiju, u zvonu božićnih zvona. Siguran sam da imate neke drage Božićne pjesme koje vas uvijek iznova oraspolože, a ne treba isključiti i da vam neke pjesme, iskreno govoreći, premda su božićne, lagano idu na živce. Gotovo sve hrvatske božićne pjesme meni su iznimno drage, ali ovih dana ne mogu zaboraviti tradicionalnu englesku pjesmu The First Noel (Prvi Božić) pa zato ovdje donosim dvije strofe iz pjesme u prijevodu.

Prvo se na obzoru pojavi tračak svjetla. Tada se razvedrava cijelo nebo i otkriva u svojem raskošnom sjaju, a kao vrhunac prema nebu se uzdiže sjajna bijelo-žuta kugla – sunce. Svi su već unaprijed shvatili da izlazi sunce, najavili su ga znakovi na nebu. Promatrati izlazak sunca može biti prekrasno iskustvo. To sunce će i zaći, a drugog dana ponovno izići. Bog je tako uredio ciklus izmjene dana i noći da odgovara ravnoteži i skladu našeg tijela, duha i duše.

Znamo datum Božića: 25. 12. Taj je datum siguran i mi znamo da će se tog dana roditi Isus, pronaći ćemo ga u jaslicama u crkvi, proslavit ćemo njegovo rođenje, no ipak, uz sve to slavlje njegov dolazak je nesiguran. On će doći, ali kada i kako, ne znamo. Na jednom mjestu rečeno je da Isus dolazi poput lopova.

Bog je odredio vrijeme u kojem je izrekao svoja obećanja i vrijeme ispunjenja obećanja. Obećao je ljudima božanstvo, smrtnima neumrlost, grešnima opravdanje, odbačenima proslavu. Obećao je žalosnima radost, progonjenima plaću na nebesima. Njegovo konačno obećanje je život s njime u slavi, radosti i miru vječnog blaženstva. Samim time što je ta obećanja dao preko svojih proroka i svetih pisaca, preuzeo je na sebe obvezu izvršiti ih. Obećajući nam stvari, postao nam je kao dužnik i to dužnik velikih stvari. Inače bi obećavao u prazno.

Riječ je tijelom postala – to je poruka Božića. I to ne bilo kakva riječ, već Riječ pisana velikim slovom, Božja Riječ kojom je stvoren svijet, stigla je k nama. Sve što se događa na svijetu, događa se po toj Riječi.

Svijet je pun poruka. I svaki čovjek šalje poruke. Kad se ne osjećamo dobro govorimo svojim stavom i ponašanjem: Zar ne vidiš da mi je loše? Kad smo pak sretni dignute glave govorimo: Pogledajte me! Kad želimo da nas puste na miru, već izdaleka poručujemo: Molim te nemoj mi sad dolaziti.

Naš odnos prema Ivanu Krstitelju je gotovo povezan s danima kada Crkva slavi njegove rođendane (rođenje po tijelu 24. lipnja i rođenje za nebo – mučeništvo 29. kolovoza). Ipak nam liturgija nudi mogućnost da se malo zadržimo na njegovoj ulozi u ovom svetom vremenu adventa. Naime, Ivanovo djelovanje povezano je s početkom Isusovog djelovanja. Marko ne započinje svoje evanđelje Isusovim rodoslovljem, nego pozivajući se na riječi proroka Izaije – iz današnjeg prvog čitanja – prikazuje lik Krstitelja. No, tko je taj radikalni prorok?

Na mnogo se mjesta i na mnogo načina govorilo o različitim dolascima Gospodnjim. Kroz vrijeme došašća mi si uvijek iznova posvješćujemo Božju blizinu razmatrajući prošlu, sadašnju i buduću dimenziju Isusova dolaska. Isus je riječ Božja po kojoj je stvoren svijet. On je, zatim, došao k nama u Betlehemu kao čovjek nama u svemu jednak – osim u tome što je u svemu vjerno izvršio volju Božju. Isus je ubijen, no nakon smrti na križu, on je uskrsnuo i kao takav je po svome Svetom Duhu prisutan u svijetu danas, no mi ga još uvijek očekujemo u njegovom tzv. drugom dolasku.

Velikan s kojim se susrećemo na putu naše adventske priprave je Božji glasnik snažne osobnosti, Ivan Krstitelj. Razmišljajući o njemu nametnulo mi se pitanje: što se to mora dogoditi u čovjeku od možda tridesetak godina, kao što je bio on kada je javno djelovao, da tako radikalno, silovito i odrješito prokazuje nepravdu i grijehe svoga naroda, tadašnjega društva, političkih i vjerskih moćnika? Zanimljiv je njegov beskompromisan, snažan i odrješit stav. No, otkuda mu hrabrost i smjelost?

Budimo strpljivi i postojani u vjeri znajući da će naša radost procvjetati u punini na kraju života. Ne dajmo se oteti mentalitetu ljudi koji bez obzira na sve žele sreću odmah, nemaju strpljenja čekati i ne čekaju, već se zadužuju preko mjere kako bi odmah sada primili svoj mali raj, nažalost vrlo kratkotrajan i prolazan. I kad čovjek koji nema strpljenja čekati uđe u kredit koji ne može vratiti zato jer za Božić želi nabaviti najmoderniji plazma televizor, već sutra bit će u nezgodnoj situaciji kad se na tržištu pojavi još moderniji televizor.

Bog ne traži od nas više nego što mu možemo dati, ali on želi od nas najbolje što možemo. U Starom Zavjetu su ljudi prinoseći žrtve Bogu, žrtvovali najbolje od onog što su imali. Bog nije prihvaćao žrtvu koja je bila drugorazredna ili s manom. Ako Bogu dajemo samo mrvice zbog straha pred njim, ako je naše služenje njemu nama samo dodatna briga, trebamo dobro razmisliti ne osjećamo li tu brigu baš zato što dajemo samo mrvice.