Božja malenost je NAJ...

Evanđelje četvrte nedjelje došašća B vodi nas u galilejski grad imenom Nazaret. Tamo je Nebo poljubilo zemlju. Tamo je povijest pošla novim smjerom u krilu Djevice Marije.

Naš Bog ima doista smisla za humor… Mi ljudi uvijek biramo NAJbolje, NAJsigurnije, NAJperspektivnije. Bog bira drugačije: NAJslabije, NAJnepoznatije, NAJponiznije. Ovo je logika koja zbunjuje moćnike ovoga svijeta, a nerijetko i nas velike kršćane koji nikako da postanemo mali. Prečesto nas je sram kada drugi otkriju da smo slabići, da smo nesposobni za nešto…

A Bog je to učinio. Bog je to učinio kada je izabrao Nazaret, zadnju zabit ondašnjeg rimskog carstva. Maleno mjesto iz kojeg se nitko ničem dobrom nije nadao. Bog je to učinio kada je izabrao Mariju, neznatnu službenicu svoju. Nju se zasigurno nigdje nije moglo susresti doli s kuhačom u ruci i sa stadom na salašu. No baš je Nju Gospodin izabrao i unaprijed predodredio da postane prva ljubav svijeta.

Ako želimo omiljeti Bogu, sveti Augustin reče, potrebne su nam samo tri stvari: poniznost, poniznost, poniznost! Marija je ponizna: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“ (Lk 1,38). Upišimo se i mi poput tolikih svetaca u Marijinu školu da omilimo Bogu i poput Nje postanemo veliki u svojoj malenosti!