Duhovni kutak

Jubilarna 10. Dehonijada, inicijativa dvogodišnje duhovne priprave za Svjetski dan mladih 2016. u Krakovu, obnova posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu i druge aktivnosti brojne i vrlo aktivne zajednice mladih u zagrebačkoj Trnovčici bile su povod za ovotjedni razgovor s animatorom HDM-a, Lukom Mlinarićem.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Draga zajednico vjernika, draga moja Crkvo koja se okuplja iz tjedna u tjedan, želim ti obilje mira, zdravlja, sreće, ljubavi i da mi poživiš još mnogo, mnogo godina. Crkvo, sretan ti rođendan!

Kroz protekle dane Isus nam žarko preporučuje po Evanđelju da ostanemo u ljubavi Njegovoj i da ćemo samo tako biti svi jedno. Svatko od nas nosi svoj dio odgovornosti za svjetlo ili mrak koji vladaju svijetom, za žar koji ga grije ili za hladnoću koja ga smrzava. Premda nismo vidjeli vatrene jezike nad svojim glavama, ipak znademo da je Duh Sveti našem glasu dao moć da uvjeri našu braću da Isus nije mrtav, da je Isus živ, da je uskrsnuo i da ga možemo susresti ne samo na putu u Emaus, već i na ulicama New Yorka, Pekinga, Berlina, Zagreba…

Danas, draga braćo i sestre, želim vam izraziti dobrodošlicu jer sam vidio da je među vama mnogo obitelji, dobar dan svim obiteljima! Nastavljamo razmišljati o obitelji. U današnjem ćemo se razmišljanju zadržati na jednoj bitnoj značajci obitelji, odnosno njezinu naravnom pozivu na odgajanje djece da rastu u odgovornosti prema sebi i drugima. Ono što smo na početku čuli od apostola Pavla je jako lijepo: "Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom" (Kol 3, 20-21).

Isus izgovara velikosvećeničku molitvu čiji dio čitamo u današnjem evanđelju neposredno pred agoniju svoje muke i smrti, te uskrsnuća i odlaska Ocu. Molitva nosi naziv velikosvećenička jer je izgovorena na Posljednjoj večeri gdje je Isus i svećenik i žrtva. To je zapravo njegova zagovorna molitva Ocu nebeskome za one koji su mu darovani, koje je posvetio i sačuvao u svome imenu.

Svatko u životu ima osobu s kojom nam je lijepo, koja nas raduje, s kojom se smijemo, ali i plačemo, kojoj sve govorimo. Nekome je to prijatlej, nekome dečko ili djevojka, roditelji ili brat i sestra. Takve osobe želimo zadržati uz sebe što je duže moguće, jer ako su oni tu nama je lakše, osjećamo se sigurnima. Apostoli su imali Isusa, no taj Isus uzlazi na nebo – više ga nema pokraj njih... No, je li baš tako!?

Drage sestre, draga braćo!
Danas, četrdeset dana nakon naše najveće svetkovine – Uskrsa, slavimo blagdan Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista te smo ispunjeni radošću i zahvalnoću prema Bogu jer je Kristovo uzašašće i naše uzdignuće. U tu slavu, u koju je ušao Krist, i mi smo također u nadi pozvani.

Tu slavu s Gospodinom svaki od nas željno iščekuje i prema njoj teži, odnosno nada se da će je postići i da će biti s Gospodinom u slavi kroz svu vječnost.

Draga braćo i sestre, dobar dan!