Biti slavan... Zašto ne?

Drage sestre, draga braćo!
Danas, četrdeset dana nakon naše najveće svetkovine – Uskrsa, slavimo blagdan Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista te smo ispunjeni radošću i zahvalnoću prema Bogu jer je Kristovo uzašašće i naše uzdignuće. U tu slavu, u koju je ušao Krist, i mi smo također u nadi pozvani.

Tu slavu s Gospodinom svaki od nas željno iščekuje i prema njoj teži, odnosno nada se da će je postići i da će biti s Gospodinom u slavi kroz svu vječnost.
Kroz Uzašašće Gospodina našega Isusa Krista promatramo svoju budućnost, promatramo vječnost koja nas čeka koja je pripravljena za nas od postanka svijeta. No, na tu vječnost, dok putujemo prema „Domovini gdje smrti više nema i gdje je radost vječna“ gotovo da i ne mislimo. Ostavljamo misli i razmišljanje o vječnosti za neko drugo vrijeme u svojem životu.

Gospodin će nas na kraju pitati koliko smo ljubili

Nitko od nas isto tako ne bi volio ni umrijeti jer nam je naprosto svima u naravi da živimo, ili možda još imam sam sa sobom ili s drugima i nešto za riješiti: reći drugome koliko ga volim ili nekome moram dati ili tražiti oproštenje i slično. Sve su to neke životne situacije u kojima čovjek ne pomišlja na vlastito umiranje i kakav će doći pred Gospodina. A pred Gospodina ne dolazimo s ničim drugim, nego samo sa svojom ljubavi. I jedino pitanje koje će nas, kako neki kažu, Gospodin na kraju svega pitati, jest koliko smo ljubili: najprije Njega, a onda i bližnjega.

Zato, kada živimo u ljubavi i po ljubavi ne možemo i ne smijemo biti samo i jedino zagledani u nebo jer onda ne vidim osobu pokraj sebe. Od neba, naravno crpim snagu za ljubav, ali ljubav ne iskazujem gledajući u nebo ili negdje uokolo, nego gledajući svojega bližnjega u oči. „Ljudi, Galilejci, što stojite i gledate u nebo?“
Kroz svih ovih četrdeset dana Gospodin nam je davao čvrste argumente i dokaze svojega uskrsnuća i time nas je učinio svjedocima sve do kraja zemlje, a kao „pomoć“ u tom svjedočenju daje nam snagu Duha Svetoga.

Učinimo Gospodina vidljivim i bliskim

Poslani smo u ovaj svijet. Svaki sa svojim zvanjem, svojim pozivom – majčinstva, očinstva, svećeništva, redovništva, je od Gospodina poslan da Ga propovijeda i da Ga u ovom svijetu učini vidljim i bliskim, a ne nekim koji je daleko od nas i od svijeta. Jer Gospodin nam je ponudio svoju suradnju, a partnerstvo s Njime se ne odbija. I tu leži tajna našeg uspješnog poslanja u poslovanju u ovom svijetu. Samo tada, kada surađujemo s Gospodinom, ostvarujemo pozitivan, a ne negativan rast.
Stoga: „Braćo! Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo.“ Amen.