Crkvo, sretan ti rođendan!

Draga zajednico vjernika, draga moja Crkvo koja se okuplja iz tjedna u tjedan, želim ti obilje mira, zdravlja, sreće, ljubavi i da mi poživiš još mnogo, mnogo godina. Crkvo, sretan ti rođendan!

Danas nam je svima krštenima rođendan jer je na ovaj događaj, kojeg se danas spominjemo, Krist poslao Duha Svetoga na apostole i poslao ih da budu nositelji mira među svim ljudima do na kraj zemlje. Na poticaj Duha Svetoga osnovana je Crkva, zajednica koja svojim svjedočanstvom života potvrđuje ono što smo slavili prije 50 dana – da je Krist uskrsnuo. Nema važnije stvari u kršćanstvu od te da nam je Krist zaslužio vječni život i obnovio toliko puta razdirani savez između Boga i čovjeka. I za tu važnu stvar potrebno je da svjedočimo i danas svojim životima.

Ne smijemo se bojati istine

No, zasigurno se često puta susrećemo sa strahom kad u nekom društvu treba priznati: „Ja sam vjernik i držim se svega što Crkva naučava vjerovati“. Isti strah iskusili su i apostoli nakon svih onih zbivanja Velikog petka te su se skrivali od Židova. Oni su u strahu od Židova, jer je njihovo uvjerenje da je Isus Bog prividno uništeno, a mi smo u strahu od svijeta koji, pod krinkom znanosti, slobode govora i mišljenja, ravnopravnosti želi nametnuti svoja uvjerenja, izbacujući Boga iz svih javnih institucija. Neću reći da je naš strah neopravdan. Živimo u svijetu koji nas doista bombardira i u kojemu smo možda izgubili povjerenje u čovjeka, a taj čovjek je u našoj okolini najčešće brat-kršćanin. Ali, kao što smo slušali prošlih nedjelja, da nas kršćane svijet i mrzi poradi naše vjere i našega stava, ne smijemo se nikad bojati istine. Istinu nije uvijek lako čuti i nije uvijek lako prihvatiti, ali ona će jedina ostati živjeti i nitko je neće moći uništiti.

Prije 2000 godina objavljena nam je istina o nama ljudima u Isusu Kristu, koji je svojim životom pokazao što to znači biti uistinu čovjek. A nakon svoje smrti, preko apostola, Gospodin nas ne ostavlja same nego nastavlja svoje djelo u svijetu šaljući nam Duha Svetoga kojega častimo kao treću osobu Presvetoga Trojstva, kao osobu koja već toliki niz godina puše, čuva i bori se za svoju Crkvu, odnosno da očuva istinu. Kad kažemo da negdje djeluje Duh Sveti, znamo odmah da je u tom djelovanju prisutan Bog. Tamo gdje djeluje Duh Sveti, znamo da je to dobra stvar za nas ljude, za naše zajednice i ta stvar će doživjeti uspjeh. Nedavna povijest nam o tome progovara, a mnogi ste i živjeli u proteklom režimu, koji je htio stvoriti određeni oblik zajednice, ali bez Boga. U svom naumu bez Boga on je bio osuđen na propast. I propao je. Dok pogledamo sve druge ideologije nastale u povijesti, danas više ne postoje. Danas se rađaju neki novi lobiji, koji žele razoriti obitelj, koji potiču samo na ugodu koja razara čovjeka, a žrtvu koja izgrađuje osobu i obitelj koja u svom temelju ima ulogu zaštite čovjeka žele razoriti. No, i to je bez Boga, i to će propasti sigurno. Postavlja se samo pitanje koliko će štete učiniti na živote ljudi u budućnosti. Dok pogledamo povijest Crkve, ona ima svoje krize, ima vremena kad i griješi jer je sazdana od ljudi, no postoji već dva tisućljeća i proširena je po svemu svijetu. To je dokaz da nju vodi Duh Sveti, sam Bog, koji naše ljudske nesavršenosti ispravlja i pronalazi rješenja da svijetu ne ponestane istine, da čovjek ne zaboravi da je ljubljeno Božje biće koje toliko vrijedi da je i Bog umro za njega.

Svi smo jedno tijelo koje ima mnoštvo udova

Neki je novinar jednom pitao blaženu Majku Tereziju iz Calcutte: "Što treba promijeniti u Crkvi?" Njezin je odgovor bio: "Vi i ja se trebamo promijeniti!"

Životnost, vjerodostojnost i svetost naše Crkve ovisi kako o nama posvećenim službenicima, tako i o vama. I zapravo je pogrešno i ovo što ja sad dijelim „nas i vas“, ali želim ispraviti uvriježena mišljenja da, kad se govori o Crkvi, da su to samo svećenici. Ne! Mi svi činimo Crkvu. Najbolje to tumači sveti Pavao: svi smo jedno tijelo, koje ima mnoštvo udova. Imamo različite službe, ali smo okupljeni svi oko Isusa Krista. Imamo različite darove, ali oni su nam darovani upravo zato da se izgrađuje naša zajednica, ta naša velika obitelj kršćana. Jer, ovdje smo okupljeni s različitim životnim iskustvima i znanjima: od različitih struka do osobnih životnih problema, pobjeda i radosti. Crkva, zajednica vjernika, jest idealno mjesto gdje ta iskustva i znanja možemo podijeliti jedni s drugima i biti si na pomoć. Ali zato je bitno osjetiti to zajedništvo jer do onoga trenutka kad ne shvatimo da smo odgovorni za živote jedan drugoga, ne možemo reći da smo zajednica koja je vođena darom Uskrslog Krista, a to je Duh Sveti. A oni darovi koji su pojedincima dani po Duhu Svetome, poput prorokovanja, dara jezika i slično, ništa ne koriste ako nisu u službi zajednici i ako na prvom mjestu ne postoji ljubav prema čovjeku.

Djelovanju Duha Svetoga jest jako bitno zajedništvo krštenih. Stoga, kao Crkvi, zajednici vjernika koja slavi euharistiju, potrebno je da svi u njoj aktivno sudjelujemo jer je to naše zajedničko slavlje. A pogotovo danas: to je naše zajedničko slavlje rođendana. I, kako bi to danas mladi rekli: „Nemojmo biti partybreakeri“ nego kad se pjeva pjevajmo, kad se moli molimo, kad se stoji stojimo i pokažimo da svi slavimo ono što se događa na našim oltarima. Jer to samo Duh Sveti može spojiti da mi, toliko različiti, u jedan glas možemo klicati jedinome Bogu.

Mir je znak Božje prisutnosti

Ako ćemo uistinu živjeti kao Crkva, zajednica vjernika, onda ćemo i primiti jedan od plodova Duha Svetoga, a koji je toliko potreban u ovo naše vrijeme u našim obiteljima, Hrvatskoj i svijetu, a to je mir. Mir je uvijek znak Božje prisutnosti, znak prisutnosti Duha Svetoga. Ako izmolimo plod mira u našim srcima, moći ćemo ispuniti Kristovo poslanje koje nam povjerava: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. Primite Duha Svetoga.“ Taj mir će nam pomoći da nadvladamo strah pred navalama svijeta i da uvijek budemo zagovornici istine.

Draga Crkvo, potpomognuta Duhom Svetim, želim ti još jednom sretan rođendan i da ustraješ u svjedočenju mira i ljubavi u ovome svijetu. Amen!