Duhovni kutak

Drage sestre, draga braćo!
Nedavno smo svi marljivo izradili, ili smo pak kupili, adventski vijenac na kojem danas gori već treća svijeća. Znak je to da nam je svetkovina Rođenja Gospodnjega „pred vratima“. Današnja nedjelja posebna je u liturgijskoj godini. Čak je zavrijedila nositi i posebno ime „Radujte se“ ili „Gaudete“. Ime je dobila po ulaznoj pjesmi koju predviđa današnje liturgijsko slavlje: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“   

Sin Božji, Isus, jedinorođeni je Sin Božji, ali imamo razloga zvati ga i prvorođencem među mnogom braćom. On je po naravi jedinac, a po milosti se sjedinio s ljudskim rodom da bi zajedno činili jedno. To se teološki kaže da je onima koji ga primaju dao moć da budu djeca Božja.

Već u ovo doba, a ipak još uvijek prerano, božićna glazba se može čuti svugdje: u dućanima, na radiju, u zvonu božićnih zvona. Siguran sam da imate neke drage Božićne pjesme koje vas uvijek iznova oraspolože, a ne treba isključiti i da vam neke pjesme, iskreno govoreći, premda su božićne, lagano idu na živce. Gotovo sve hrvatske božićne pjesme meni su iznimno drage, ali ovih dana ne mogu zaboraviti tradicionalnu englesku pjesmu The First Noel (Prvi Božić) pa zato ovdje donosim dvije strofe iz pjesme u prijevodu.

Zoran ima dvadeset i dvije godine, studira povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gradu u kojem živi cijeli život. Damir je rodom iz Ljubuškog i studira građevinu na Građevinskom fakultetu također u Mostaru. Uz grad u kojem obojica studiraju, veže ih i mjesno bratstvo Frame.

Prvo se na obzoru pojavi tračak svjetla. Tada se razvedrava cijelo nebo i otkriva u svojem raskošnom sjaju, a kao vrhunac prema nebu se uzdiže sjajna bijelo-žuta kugla – sunce. Svi su već unaprijed shvatili da izlazi sunce, najavili su ga znakovi na nebu. Promatrati izlazak sunca može biti prekrasno iskustvo. To sunce će i zaći, a drugog dana ponovno izići. Bog je tako uredio ciklus izmjene dana i noći da odgovara ravnoteži i skladu našeg tijela, duha i duše.

Znamo datum Božića: 25. 12. Taj je datum siguran i mi znamo da će se tog dana roditi Isus, pronaći ćemo ga u jaslicama u crkvi, proslavit ćemo njegovo rođenje, no ipak, uz sve to slavlje njegov dolazak je nesiguran. On će doći, ali kada i kako, ne znamo. Na jednom mjestu rečeno je da Isus dolazi poput lopova.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Bog je odredio vrijeme u kojem je izrekao svoja obećanja i vrijeme ispunjenja obećanja. Obećao je ljudima božanstvo, smrtnima neumrlost, grešnima opravdanje, odbačenima proslavu. Obećao je žalosnima radost, progonjenima plaću na nebesima. Njegovo konačno obećanje je život s njime u slavi, radosti i miru vječnog blaženstva. Samim time što je ta obećanja dao preko svojih proroka i svetih pisaca, preuzeo je na sebe obvezu izvršiti ih. Obećajući nam stvari, postao nam je kao dužnik i to dužnik velikih stvari. Inače bi obećavao u prazno.

Riječ je tijelom postala – to je poruka Božića. I to ne bilo kakva riječ, već Riječ pisana velikim slovom, Božja Riječ kojom je stvoren svijet, stigla je k nama. Sve što se događa na svijetu, događa se po toj Riječi.

Svijet je pun poruka. I svaki čovjek šalje poruke. Kad se ne osjećamo dobro govorimo svojim stavom i ponašanjem: Zar ne vidiš da mi je loše? Kad smo pak sretni dignute glave govorimo: Pogledajte me! Kad želimo da nas puste na miru, već izdaleka poručujemo: Molim te nemoj mi sad dolaziti.

Naš odnos prema Ivanu Krstitelju je gotovo povezan s danima kada Crkva slavi njegove rođendane (rođenje po tijelu 24. lipnja i rođenje za nebo – mučeništvo 29. kolovoza). Ipak nam liturgija nudi mogućnost da se malo zadržimo na njegovoj ulozi u ovom svetom vremenu adventa. Naime, Ivanovo djelovanje povezano je s početkom Isusovog djelovanja. Marko ne započinje svoje evanđelje Isusovim rodoslovljem, nego pozivajući se na riječi proroka Izaije – iz današnjeg prvog čitanja – prikazuje lik Krstitelja. No, tko je taj radikalni prorok?