Duhovne misli

Danas govorimo i razmišljamo o kruhu svagdašnjem bez kojega čovjek ne može. Kada se među nama povede razgovor o tome da danas čak i među nama ima gladnih i onih koji su željni korice kruha, onda tako često «plemenito i velikodušno kršćansko srce» zaključi da im tako i treba; nisu ništa bolje ni zavrijedili, jer su to uglavnom lijenčine i pijandure.

Biblijska tema Boga-pastira i zatim Mesije-pastira vrlo je draga Staromu zavjetu, a često se ponavlja i u obnovljenoj Liturgiji koja rado koristi proročke tekstove kao uvod u odlomke iz Evanđelja sa sličnim mislima.

Ljeto je u punom zamahu. Dok čitamo ovo razmišljanje možda smo već na godišnjem odmoru, možda se tek na njega spremamo ili pak ništa od toga jer prolazimo kroz dramu nezaposlenosti ili nemogućnosti odlaska na godišnji odmor. U svakom slučaju ne postoji čovjek koji ne zaslužuje da malo stane i odahne, da se odmori i promjeni zrak. Odmor nije neki izvanjski dodatak u čovjekovom životu, poput neke dodatne opreme u automobilu koji kupujemo, već njegov sastavni dio. Gospodin je u čovjeku stvorio mehanizme odmora koji su duboko zasađeni u njegovoj naravi i koje treba poštivati.

Kraj lipnja i početak srpnja je vrijeme kada se u pojedinim župama slave mlade mise. Mlada misa je posebno slavlje u kojem svećenik koji je tek zaređen po prvi puta u svojoj rodnoj župi samostalno predslavi euharistiju. Prošle nedjelje sudjelovao sam na mladoj misi u selu Velika Kopanica u Slavoniji. Ostao sam oduševljen načinom na koji se čitava župa pripremila za ovo slavlje. Osobito je dirljivo bilo za vrijeme procesije koja je krenula iz rodne kuće mladomisnika, a završila ispred župne crkve u kojoj se služila mlada misa.

Ako igdje volimo provoditi svoje godišnje odmore, onda je to u rodnom kraju, u rodnom zavičaju uz kojega uvijek vežemo lijepe, ili možda čak, najljepše trenutke svojega života. Ali, život kao život, uvijek je nepredvidiv i ne znamo što nam donosi sa sobom. Tako su mnogi, zbog raznih razloga, bili prisiljeni napustiti svoj zavičaj i započeti život negdje drugdje. I baš zbog tog napuštanja, povratak u taj zavičaj je još ljepši.