Duhovni kutak

A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati...
’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.”

"Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko,
njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča,
pade mu oko vrata i izljubi ga.”

Koliko vremena danas posvećuješ Gospodinu? Možda ti se to pitanje čini nebitnim, ali je jako važno. Oprosti ako sam ti preizravno postavio jedno od osobnih pitanja, ali važno je odgovoriti na njega. Dovoljno je da odgovoriš samome sebi. Zašto sam postavio to pitanje? Danas možemo vidjeti kako nitko nema vremena ni za što. Stalno negdje žurimo i vječito kasnimo. Uvijek nekoga čekamo ili netko čeka nas. Nikako uskladiti sve satove da isto kucaju pa da nitko ne kasni. No, sve je to stvar krivo poredanih prioriteta.

Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek,
a ja ovdje umirem od gladi!”

Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjoj katehezi nastavljamo razmišljanje o bakama i djedovima, promatrajući vrijednost i važnost njihove uloge u obitelji. Pritom ću se poistovjetiti s tim osobama, jer i ja pripadam toj dobnoj skupini.

"Došavši k sebi..."

Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji
te on poče oskudijevati.”

Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu:
’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje”

Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode.
Kaže joj Isus: „Daj mi piti!”
(Iv 4, 7)

Drage sestre, draga braćo!
Kao što nam je u liturgijskoj godini vrijeme došašća darovano da razmatramo o onome što nas čeka na kraju vremena kada se Gospodin ponovno pojavi u svojoj slavi, tako nas pak korizmeno vrijeme potiče da se vratimo na svoje početke, da vidimo što se to krije u svakome od nas. Isus je „dobro znao što je u čovjeku“ (Iv 13, 25) i baš zbog toga, kada uđe u naš život sve isprevrće.