Duhovni kutak

Jedan dan žurio sam prema župnoj crkvi i u prolazu sam pozdravio župljanina koji je uglavnom redovit na svetim misama tijekom tjedna. Onako usput pružio mi je istrgnuti list A5 formata iz nekog našeg vjerskog časopisa.

U uredu za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, među mladim aktivnim pastoralcima, okupljenim oko povjerenika za mlade – vlč. Ivice Budinšćaka, razgovarali smo s jednim od suradnika – Leom Langom. Leo, koji je trenutno redoviti apsolvent teologije, uz svoje fakultetske obveze, uvijek rado pronalazi vrijeme i za sve one druge 'obveze' koje ga ispunjavaju i čine sretnim; no kako on sam kaže – to su ujedno i one 'obveze' kojima on može usrećiti, ili barem pomoći drugima oko sebe na radost i slavu Božju.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nakon svoga uskrsnuća Isus je tijekom četrdeset dana mnogim dokazima pokazivao da je živ: da je On onaj Raspeti kojega nije uništila sjena smrti, nego proslavila snaga neizmjerene Božje ljubavi. Sveti pisci nam svjedoče kako je Isus, pošto je zaključio svoje zemaljsko djelovanje, bio uzdignut na nebo i postavljen zdesna Ocu.

Priča se da je voljeni Učitelj uskrsnuo, no kako ga i gdje susresti, prepoznati i doživjeti? On je pobjednik, a apostoli pobjednički tim. To vjeruju ostali, žene koje su ga susrele, učenici na putu u Emaus. Na njihovim bi licima i životima trebala ižaravati pobjednička snaga i pozitivna euforija. Međutim, događa se suprotno očekivanomu. Kristovu ekipu možemo opisati riječima pjesme "Molitva": K'o da nemam snage da nastavim kao da je pjesmi kraj lagano se topim i nestajem… gubim vjeru a ona mi je sve…

Mi ljudi zanimljiva smo bića. Ponekad mislim da bi se samih sebe trebali sramiti. Jedva čekamo da oko sebe okupimo svoju ekipu kojoj ćemo sve reći, s kojom ćemo tulumariti, s kojom ćemo biti frajeri i kojoj ćemo biti vjerni i vjerovati. No već u drugom trenutku, kada ekipa nije kakvom smo je očekivali, kada nismo mi glavni, kada nam se ruše interesi – ruši se i ekipa. I kao da zaboravljamo na sve što smo si rekli, na sve što smo prošli, na sve što smo si obećali, pa napuštam svoju ekipu i odlazimo u potragu za novom.

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnja kateheza posvećena je središnjem aspektu teme obitelji: velikom daru koji je Bog dao ljudskom rodu stvaranjem muškarca i žene i sakramentom ženidbe. Ova i sljedeća kateheza odnose se na razliku i komplementarnost muškarca i žene, koji predstavljaju krunu stvaranja. Dvije koje slijede nakon njih bit će posvećene ostalim temama vezanim uz ženidbu.

"Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1 Kor 15,14). Zastanemo li kratko nad ovom izjavom sv. Pavla, shvatit ćemo svu težinu i značaj tog jedinstvenog i neiskazivoga događaja (upravo misterija!) - uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista. Težina tog otajstva Kristovoga života postaje još jasnija znamo li kako Pavao u grčkome tekstu rabi pridjev kenós koji znači prazan. Naše je, dakle, cjelokupno vjerovanje bez Kristova uskrsnuća prazno, neispunjeno.

Drage sestre, draga braćo!
Čovjek nije stvoren da bude sam (usp. Post 2, 18). On voli biti u prisutnosti drugoga i s tim drugim uvijek iznova traži priliku za susret, razgovor, za podijeliti teškoću i životnu radost. A pogledamo li u prošlost svojih života, primjećujemo kako je u njemu zaista bilo puno susreta: i onih koje ćemo pamtiti cijeli život, ali i onih koje bi možda htjeli zaboraviti, a ne možemo. Ima tu susreta i zgodnih i nezgodnih vrsta, a možda je bilo i onih trenutaka kada smo izašli nekome u susret. Na jednom od takvih susreta smo i mi danas...

„Zar si jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?“ To pitanje su učenici postavili Strancu koji ih je pratio na putu do Emausa. No, oni su to pitanje postavili zbog toga što u Strancu nisu prepoznali Spasitelja. Možda bi bilo prikladnije da Stranac njima postavi to pitanje jer su, očito, oni ti koji ne znaju da je On uskrsnuo. Oni su stali na događaju Golgote i groba.