Duhovne misli

Slušajući današnje evanđelje vjernik bi mogao reći: „Tek sam dobio godišnji odmor, ili planiram ići na godišnji, a liturgija mi govori o slanju učenika, tj. mene“. Kao da s Isusom da nema odmora. Praznici nam daju priliku da izaberemo više ugodnih mogućnosti. Možemo se odmarati kod kuće, upustiti u neku posebnu avanturu i otkrića, otići na planine, na more, u neku drugu zemlju...  Takva odluka vodi nas k načinu na koji Isus djeluje danas.

Postoje glazbena djela koja u svojem nazivu nose slovo B (čitaj be) obzirom na mol ili dur u kojem su skladana. Slušajući Rahmanjinovu Sonatu br. 2 u b molu čovjek može doživjeti ljepotu i puninu koja osmišljava taj trenutak u vremenu, a to se svakako odražava i na utemeljenje konačnog smisla čovjekova života. Takvu karakteristiku pripisao bih još nekim B skladbama: A. Skrjabin, Etida u b - molu, op. 8. br. 11.; F. Chopin, Nokturno u b molu, Op.9 No.1;  F. Schubert, Sonata B – dur I stavak; W. A. Mozart, Sonata u B-duru, KV 292 i P. I. Čajkovski, Prvi glasovirski koncert u B-molu, opus 23.

„Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju, nije nas ostavio Bog.“ Živopisne riječi ove pjesme kao da zvuče preslabo pred stoljetnim iskustvom našeg naroda: nikad nas nije ostavio Bog! Naša hrvatska povijest bila je uvijek burna. Razorne valove nedavnog Domovinskog rata mnogi od nas osjetili su na vlastitoj koži, dapače još nose duboke ožiljke. I današnja nam povijest nije bez zabrinjavajućih valova, pa ipak, možemo sa zahvalnošću reći: nisi nas ostavio Bože! Iako mali, mi smo još tu! Hoćemo li ostati? Hoćemo, ako hoćemo!

I tako neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime, pozva ga u svoju kuću. Isus pristade, pođe s njim i uđe u kuću farizejevu i priđe stolu.

Navještaj današnjega evanđelja nastavak je Evanđelja koje nam je bilo naviješteno prošle nedjelje u kojem smo slušali kako je Isus izašao u susret rimskom satinku i satnik njemu kako bi ozdravio njegov sluga: „Gospodine, nisam dostajan da uđeš pod krov moj! Nego, reci riječ da ozdravi sluga moj!“ I dalje nastavlja: Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.“ Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađođe slugu zdrava.“ 

„Gle ovo Srce što je toliko ljubilo ljude te se nije ništa štedilo sve do iscrpljenja i skončanja da im posvjedoči svoju ljubav“ – riječi su koje je Gospodin uputio sv. Mariji Margareti Alacoque i kojima je započela povijest današnje svetkovine koju je za cijelu Crkvu uveo papa Pio IX. 1856.