Isus poziva i šalje svakoga od nas

Slušajući današnje evanđelje vjernik bi mogao reći: „Tek sam dobio godišnji odmor, ili planiram ići na godišnji, a liturgija mi govori o slanju učenika, tj. mene“. Kao da s Isusom da nema odmora. Praznici nam daju priliku da izaberemo više ugodnih mogućnosti. Možemo se odmarati kod kuće, upustiti u neku posebnu avanturu i otkrića, otići na planine, na more, u neku drugu zemlju...  Takva odluka vodi nas k načinu na koji Isus djeluje danas. Da bi nam pomogao pri odlučivanju on poziva, odnosno šalje nas, ali ne da bismo ljenčarili, nego da nam ljetno vrijeme bude aktivno, djelotvorno i plodonosno. No, svatko treba otkriti kamo i za što ga šalje Isus. 

Evanđelje treba biti naviješteno čitavom svijetu

Evanđelje nam govori o „sedamdesetdvojici“ koju je Učitelj odredio - „posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći“. Može se postaviti jedno pitanje: zašto baš sedamdesetdvojica?  U biti, to je simbolička brojka koja predstavlja sve narode. Ovdje se želi reći da Evanđelje treba biti naviješteno čitavom svijetu, ono je za sve: za kršćane koji ne idu više u crkvu, za adolescente u punoj krizi, za one koji se rugaju kršćanskoj vjeri... Muškarci i žene svih krajeva i raznih svjetonazora trebaju čuti tu Radosnu vijest. Nije to mali posao!

Međutim, ovdje je nešto što ne smijemo zaboraviti: Isus ih šalje „u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći“. Poslanje nije najprije naša briga, nego Gospodinova. On je taj koji čini glavni posao u srcima onih koje stavlja na put sedamdesetdvojice. Sam Bog djeluje u srcima kako bi ih učinio gostoljubivima prema riječima svojih poslanika. Nismo poslani da bismo činili da netko vjeruje ili ne vjeruje, nego jednostavno da kažemo, da naviještamo Kraljevstvo Božje svima. A ostalo pripada Bogu.

Isus se obraća ljudskoj slobodi

U poslanju Isus daje jasne smjernice: „U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’“. Isusovi poslanici nisu osvajači, oni ne smiju koristiti nasilje poput onih koji kane osvajati svijet. Kada se Isus obraća ljudima, obraća se njihovoj slobodi. Pokazuje im svoju neizmjernu ljubav koju svatko može slobodno primiti ili odbiti. Prednost imaju najveći grešnici koje On želi pod svaku cijenu spasiti. Jako je važno i za nas pogledati „gradove i sela“ pogledom samog Gospodina, posebice u ovo vrijeme praznika. Taj mir koji nam Gospodin želi dati nije samo odsutnost konflikta. To je oproštenje, milosrđe za sve. To je darovana prilika svima da ponovno ustanemo i pronađemo novi život ispunjen Kristovom prisutnošću i ljubavlju.    

„Jedite i pijte što se kod njih nađe“, kaže Isus. Ne smijemo zaboraviti da se nalazimo u Izraelskom narodu kojemu Mojsijev zakon zabranjuje neka jela. Taj zakon je donesen u sasvim posebnoj okolnosti, no ovdje je poslanje otvoreno čitavom svijetu. Nije više riječ o tome da se obratimo nekom zakonu, nego Isusu Kristu i njegovoj riječi ljubavi. Misionari (poslanici) bi trebali živjeti od te ljubavi koja je u Bogu i širiti je oko sebe. 

Izvanredna hrabrost progonjenih kršćana

Ostvarenje ovog Isusova poslanja je danas izvanredan izazov. Svjedoci smo religija i doktrina „spasenja“ koje se šire svugdje s misijskim ciljem. Mnoge su nositelji raznih i čudnih ideologija. Svake godine kršćani su ubijeni u svijetu, poniženi, izbačeni, jednostavno jer naviještaju Riječ života, bez ikakvih ideologija. Njihov mir i smirenost ometaju one koji nasiljem žele nametati svoju prolaznu moć. Njihova jednostavnost i duh siromaštva oneraspoleže one koji vide smisao svog života samo u slijepom gomilanju propadljivih dobara u kojima beznadno traže utjehu. Njihovi čvrsti moralni stavovi i vrijednosti koje promiču izravno „pogađaju“ savjest onih koji misle da je njihova politička zadaća u poigravanju tuđim životima u ime njihove nastrane i sebične ideologije. No, nitko i ništa ne može zaustaviti Riječ Božju koja će uvijek dati ploda. Upravo gledajući izvanrednu hrabrost progonjenih kršćana, tada se mnogi obrate Kristu. Bog i dalje čini svoje na iznenađenje svih! Zato imamo razloga za radost, ne zbog sadašnjosti, nego zbog budućnosti koja nam pripravlja nešto sjajno: „Radujte se što su vam imena zapisana na nebesima!“

Poslanje Crkve je poslanje mira i radosti

Prvo čitanje govori nam o Bogu punom nježnosti. Prorok se obraća ljudima koji se vraćaju iz sužanjstva. Oni će moći ponovno sagraditi sveti grad koji će dobiti mir kao dar Boga nježnosti. Prorokova je riječ aktualna i danas – naš Bog nije sudac koji traži gdje bi nam našao krivice da bi nas sudio. On je Otac koji voli svoju djecu, želi da živimo u radosti. Ovo je jako važno jer tuga, obeshrabrenje, gubitak smisla i osjećaja za život su opasna stanja koja uništavaju nadu. Pravi Isusovi vjernici bi trebali biti nositelji radosti: „Radujte se, radujte s njime (s Jeruzalemom), svi koji ste nad njim tugovali“. Poslanje Crkve je poslanje mira i radosti. To su plodovi otkupljenja koje je Krist platio najvećom cijenom. Izabrani smo da služimo „pred njim“. To je privilegija. Ako hodamo s Kristom, ništa ne može uništiti našu revnost. Ako se susrećemo s raznim poteškoćama, sigurno ćemo dobrim pobijediti. 

Gospodine, bez tebe ne možemo. Računamo na tebe, jer ti si taj koji nas šalješ „kao janjce među vukove“. Učini nas jakima u kušnjama i sačuvaj nas vjernima poslanju koje nam povjeriš. Amen!