Duhovne misli

Zakej je bez dvojbe jedan od najpoznatijih i najsimpatičnijih biblijskih likova. No, on je isto tako jedan od najkontroveznijih, barem što se tiče njegova životnog puta do susreta s Isusom. On je ne samo carinik, nego nadcarinik tj. posrednik između utjerivača carine i rimske administracije. Taj „poslovni“ položaj bio je predmet zavisti jer omogućuje ugodno i udobno druženje s novcem i to s velikom količinom novca.

Promatram jedan grob. Nadgrobna ploča uređena, puna aranžmana raznih boja i nijansi koje ne odskaču previše jedna od druge. Tiho, prigušeno svijetlo lampiona što gore oko groba čine mi se kao budni stražari koji čuvaju stražu. Sve je tiho, nikoga nema...

Ne znam kakve vam emocije pobuđuje lik ovog farizeja dok čitate evanđelje. Čini mi se da nam taj lik djeluje pomalo smiješno, gotovo groteskno u toj samuvjerenosti u svoju pravednost i savršenost. Ako ne direktno, možda nam se indirektno potkradu osjećaji ili smijeha ili zgražanja ili osuđivanja tog farizeja. Pa kako može biti toliko samouvjeren? Ali ako sami pred sebe stavimo ogledalo evanđelja, mislim da ćemo vrlo brzo otkriti da je možda dijagnosticiran baš stav naše duše.

(video: © Pasto

Uzimam si vrijeme sada, Gospodine, i oslobađam ga, sebe za tebe. Na nekoliko trenutaka zaustavljam tijek misli, planove, obaveze, posao – i prepuštam sve tebi, prije svega svoje oči i uši. Želim tebe sada gledati i po pogledu po tebi uvidjeti. Želim tebe sada slušati i tvoj savjet čuti. Želim uz tebe stati i od tebe biti rasvijetljen.

Upućuješ me na riječ „moju“ iz ponad napisane prve rečenice – oslobađam, oslobađati, sloboda. I pitaš: jesi li slobodan? I kažeš: preispitaj se, vodit ću te ja svojim Duhom! I vodiš me ti svojim svjetlom, idem...

Razmišljajmo o Isusovim riječima: "blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi". Osjećaj gladi i žeđi svojevrstan je svakom zdravom čovjeku. Potreba za hranom i pićem je najosnovnija ljudska potreba i od egzistencijalne je važnosti. No, u Isusovo vrijeme većina običnih ljudi u Palestini živjela je na rubu gladi, a manjak pitke kvalitetne vode, s obzirom na izrazitu suhu klimu, još je više pogađao težak položaj stanovnika. U svakom slučaju, Isusovi suvremenici mogli su puno bolje od nas danas razumjeti što to znači biti gladan i žedan.

Jedno mjesto u koje sigurno često navraćamo je trgovina. I dok smo nekada hodali iz trgovine u trgovinu, danas to ne moramo činiti jer sve imamo na jednome mjestu – u velikim trgovačkim centrima. U njima nam se uistinu nudi sve: „od igle pa sve do lokomotive“. I kada god prolazimo prepunim policama razno raznih proizvoda, čovjek ni sam više ne zna što mu treba i što mu ne treba te u svoja kolica ili košarice stavlja sve, jer nikada se ne zna kada će nam neka stvar zatrebati.