Naše teme

Premda već duže vrijeme s velikim zanimanjem pratim rad mlade američke pro-life aktivistkinje Lile Rose, najnoviji događaji vezani uz djelovanje njezine pro-life organizacije Live Action potaknuli su me da napišem nešto o ovoj, po mnogima, jednoj od najvitalnijih i najefikasnijih inicijativa za očuvanje dostojanstva ljudskog života od njegova začeća. 

Crkva nam daje mogućnost da zadovoljimo vremenitu kaznu za počinjene teške grijehe u našem vjerničkom životu. No, to ne smijemo uzeti zdravo za gotovo. Ne smijemo zaboraviti da ovo nije dolazak u trgovinu gdje mi nešto tražimo i kupujemo, a nama se prodaje. Često čujemo kako treba samo doći na Veliki petak na klanjanje i sve mi je oprošteno. Da, možda do tog trenutka. I to ako smo se potpuno otvorili i predali Gospodinu sve svoje grijehe do tog trenutka, ali već nakon izlaska iz crkve, kroz dan, dva ili više, ponovno učinimo neki teški grijeh i ponovno se moramo za njega ispovjediti.

Na svijetu živi oko sedam milijardi ljudi. Ne postoje dva ista otiska ljudskih prstiju. Na svijetu živi stotine tisuća zebra. Ni kod jedne nije ponovljen isti raspored šara na koži. U svemiru se vrte milijarde i milijarde planeta. Nijedna nije ista drugoj. Bog stvara sve originalno i nigdje nije ostavio kopiju.

Priče nisu samo za malenu djecu. Klasične bajke za djecu poučavaju ih važnim životnim stvarima na njima razumljiv način. Jednako tako, postoje i priče za odrasle, priče od kojih svatko može nešto primiti i naučiti. Sam Isus Krist, volio je pričati priče. U svojim je govorima koristio prispodobe kako bi ljudima prenio istinu o stvarima koje se ne mogu izreći i objasniti običnim govorom.

Razmišljao sam o čemu bih vam mogao pisati i dugo nisam našao riječ kojom bih počeo, a onda sam se sjetio jedne stare priče za djecu koju sam čitao kao osnovnoškolac, ali i kao student. Priča je to o Malom princu, no kako sam već zaboravio detalje uzeo sam ju ponovno u ruke i pročitao da se malo podsjetim.

Ako brak sam po sebi nije bitan i vrijedan, zašto ga itko želi redefinirati? Često se spominje pravo na dijete što je potpuno krivo. Ne postoji pravo na dijete jer dijete nije pravni objekt već subjekt. Veza između djeteta i roditelja je posebno važna, a odrastanje u obitelji, posebice onoj vezanoj brakom sa muškarcem i ženom, jedan je od važnih faktora u razvoju djeteta. 

Nomen est omen. Ime je znak. Barem tako kaže latinska izreka. I iako ju ja ne shvaćam poganski i doslovno, posljednjih se dana nađoh u situaciji da moram razmišljati o imenima i njihovom značenju za novo biće. Nikada kao kad sam postala majka, nisam ni razmišljala o tome - što neko ime nosi sa/za sobom?

Gledam često u sliku Svete Obitelji koja je sve ono što savršenu obitelj i čini. Majka, otac, dijete. To sveto malo Dijete u naručju presvete Majke Marije i svetoga Josipa. Kakvi su to ljudi bili kada im je sam Otac nebeski dao svoga Sina jedinca na brigu? Koliko su oni bili sveti i zašto je izabrao njih? Zašto su se baš ta žena i taj muškarac brinuli za Njega?

Evo jedne modernije verzije ekranizacije dječjih priča. Glavni likovi filma "Beauty and the Beast": A Latter-day Tale su Belle Watson (Summer Naomi Smart) i Eric Landry (Matthew Reese).

Kao i u izvornoj bajci, Belle je prekrasna ljepotica, a Eric predstavlja zvijer. No, te karakteristike se ne tiču toliko izgleda, već njihove nutrine.

Postoje neke knjige koje bi svaki vjernik jednostavno trebao imati. Na prvom mjestu je Biblija, zatim Katekizam, a među drugim najvažnijim knjigama su vrijedni klasici kršćanske duhovnosti poput "Ispovijesti," "Nasljeduj Krista," "Povijest jedne duše", a svakako i "Filotea" sv. Franje Saleškoga u kojoj sveti pisac daje konkretne savjete i prijedloge za cjelovit život vjere usred svakodnevnice.