Duhovni kutak

Snaga obiteljske ljubavi

Draga braćo i sestre, dobar dan!
U ovoj posljednjoj u nizu naših kateheza o obitelji, otvaramo pogled na način na koji ona ostvaruje zadaću komuniciranja vjere, prenošenja vjere, bilo iznutra bilo izvana.

Što još čekamo?

Danas se često može čuti kako su mladi budućnost i da na njima svijet ostaje. Bojim se složiti s tom frazom. Postoji više razloga za to. Nitko od nas nije budućnost niti mi živimo za budućnost. Živimo u sadašnjosti i od nje moramo učiniti nešto kako bismo zavrijedili vječnost, a ne budućnost. Zbog ove fraze često se događa da se mladi, oni koji trebaju uložiti najviše snage jer je najviše imaju, povlače u sebe i skrivaju se iza onih koji se trude umjesto njih. Većina nas neće propustiti zabaviti se za sadašnji trenutak.

Što da uzvratim Gospodinu?

U Kristu uvijek tražimo utjehu, pomoć, zaštitu, a rijetko se sjetimo reći mu hvala. Danas smo odlučili upravo to, zahvaliti mu na svakom dobrom djelu, na svakom blagoslovu, na svakom pokazanom putu kojim trebamo ići i na svakoj pruženoj ruci. Gospodin zna sve naše potrebe i želje, nekada nije potrebno to mu napominjati, ali mu je uvijek potrebno zahvaliti, zahvaliti srcem prepunim jer nam je dao Isusa, Sina Svog.

Hrana za život svijeta

Paradoks Isusove stvarnosti jest njegovo sebedarje vlastitim tijelom. Tijelo je njegovo božanska hrana za život svijeta. Besplatni dar koji nam se svakodnevno pruža. Hrana Boga živoga. Blagovanje njegovog tijela nije tek puko ritualno uzimanje božanske hrane. To blagovanje uključuje gozbu, slavlje, radost i zajedništvo. Stol Gospodnje žrtve po kojoj mi blagujemo hranu je stol zajedništva i jedinstva. Iako mnogi jedno smo tijelo… jer svi blagujemo jednako od Kristova tijela. Problem Isusovih sunarodnjaka bio je što su ga „poznavali“.

Kakav život želiš?

U čemu je danas sadržan život pravog kršćanina? Sigurno je mnogo toga što nam pada na pamet kada čujemo to pitanje. Po meni - Ljubav sadržava sve. Ta i sam je Isus rekao da su zapovijedi ljubavi iznad svih ostalih! Kada bismo samo uspjeli ljubiti druge, svijet bi se drastično promijenio. Možda ćemo reći da ljubimo svoje bližnje, svoje prijatelje i slično. Hvale vrijedno. Ali što je s ostalima?! Što bi bilo da se radosna vijest uskrsnuća zadržala samo u uskom krugu Isusovih učenika i njihovih istomišljenika? Bila bi to katastrofa veća i tužnija od golgotske.

Crkva je Očev otvoren dom

Draga braćo i sestre, dobar dan! Ovom katehezom nastavljamo naše razmišljanje o obitelji. Nakon što sam posljednji puta govorio o obiteljima ranjenim zbog nerazumijevanja supružnika, danas želim zadržati našu pozornost na drugoj stvarnosti: kako skrbiti za one koji su, nakon nepovratnog raspada njihove bračne veze, zasnovali novu zajednicu. Crkva dobro zna da je ta situacija u opreci s kršćanskim sakramentom. Ipak njezin pogled učiteljice uvijek izvire iz majčinskog srca; srca koje, nadahnuto Duhom Svetim, uvijek traži dobro i spasenje osoba.

Kršćanine - ljubi i daruj!

Danas naši akteri u prvom čitanju i Evanđelju dobivaju tešku, ali i odgovornu zadaću. Potrebno je nahraniti ljude – to je odgovorna zadaća jer smo i sami svjesni da naš organizam ne može baš najnormalnije funkcionirati ako se osjeća pretjerana glad. Ali, zadaća je teška jer neki čovjek iz prvog čitanja ima 20 ječmenih hljebova, nešto kaše u torbi i to treba podijeliti na stotine ljudi. Apostoli pak moraju 5 kruhova i dvije ribice podijeliti na 5000 tisuća muškaraca i zasigurno još toliko djece i žena. Logika nam govori da će netko morati ostati praznih ruku i gladan.