Duhovni kutak

Na nama je samo da se odazovemo!

Činom krštenja započelo je novo razdoblje u našim životima. Tada su, za većinu od nas u naše ime, roditelji izrekli naš „Da!“ za Gospodina i time su na sebe preuzeli odgovornost da rastemo u vjeri kako bismo bijelu haljinu, koju smo tada primili, pred Gospodina mogli donijeti čistu i neokaljanu. No, toliko puta u životu čovjek padne i ta se bijela haljina zna toliko uprljati da nam ni najbolji prašak za pranje u tome ne može pomoći... Zato nam je potrebna sveta ispovijed koja nas vraća u stanje u kojem smo bili u trenucima nakon samog čina krštenja.

Čovječe, žurno siđi!

Zakej je bez dvojbe jedan od najpoznatijih i najsimpatičnijih biblijskih likova. No, on je isto tako jedan od najkontroveznijih, barem što se tiče njegova životnog puta do susreta s Isusom. On je ne samo carinik, nego nadcarinik tj. posrednik između utjerivača carine i rimske administracije. Taj „poslovni“ položaj bio je predmet zavisti jer omogućuje ugodno i udobno druženje s novcem i to s velikom količinom novca.

Glazbom slijediti Krista

Nerijetko imamo priliku čuti kako pjevati znači dvostruko moliti. Četiri mladića iz okolice Zagreba ozbiljno je shvatilo te riječi te su osnovali bend COBUS kako bi svojim pozitivnim stavom, pristupom i pjesmama sa snažnim porukama približili Krista ljudima. Ime njihova benda u prijevodu označava osobu koja slijedi, stoga im je cilj svojom glazbom slijediti Gospodina po svijetu. Ovoga tjedna donosimo vam razgovor s Hrvojem, Kristijanom, Franom i Dominikom. 

Na svetost pozvani

Promatram jedan grob. Nadgrobna ploča uređena, puna aranžmana raznih boja i nijansi koje ne odskaču previše jedna od druge. Tiho, prigušeno svijetlo lampiona što gore oko groba čine mi se kao budni stražari koji čuvaju stražu. Sve je tiho, nikoga nema...

Euharistijsko klanjanje uoči Svih svetih

Braćo, jednom ustanimo; uskrsnimo s Kristom, tražimo ono što je gore, čeznimo za onim gore. Želimo one koji nas žele, požurimo se onima koji nas čekaju, željama duha zateknimo one koji nas iščekuju. Trebamo čeznuti ne samo za društvom već i za srećom svetih da bismo najžarčim nastojanjem težili za slavom onih čiju želimo prisutnost.

Pogledaj se u Božjem ogledalu

Ne znam kakve vam emocije pobuđuje lik ovog farizeja dok čitate evanđelje. Čini mi se da nam taj lik djeluje pomalo smiješno, gotovo groteskno u toj samuvjerenosti u svoju pravednost i savršenost. Ako ne direktno, možda nam se indirektno potkradu osjećaji ili smijeha ili zgražanja ili osuđivanja tog farizeja. Pa kako može biti toliko samouvjeren? Ali ako sami pred sebe stavimo ogledalo evanđelja, mislim da ćemo vrlo brzo otkriti da je možda dijagnosticiran baš stav naše duše.