Na nama je samo da se odazovemo!

Činom krštenja započelo je novo razdoblje u našim životima. Tada su, za većinu od nas u naše ime, roditelji izrekli naš „Da!“ za Gospodina i time su na sebe preuzeli odgovornost da rastemo u vjeri kako bismo bijelu haljinu, koju smo tada primili, pred Gospodina mogli donijeti čistu i neokaljanu. No, toliko puta u životu čovjek padne i ta se bijela haljina zna toliko uprljati da nam ni najbolji prašak za pranje u tome ne može pomoći... Zato nam je potrebna sveta ispovijed koja nas vraća u stanje u kojem smo bili u trenucima nakon samog čina krštenja. Taj sakrament nam omogućuje da svoj put prema Gospodinu nastavimo radosna i čista srca. Gospodin ne želi da budemo „mrtvaci“, u nas je udahnuo svoga Duha koji je Životvorac i koji nas stalno potiče po svojim darovima da u ovom svijetu svojim mislima, riječima i djelima proslavimo Gospodina i njegovo sveto ime.

Dati krv znači dati nekome život

Iza nas su dani u kojima smo se na poseban način spomenuli zajednice svetih, ali i svih vjernika pokojnika. Svi oni, svaki na svoj način, u našim životima su ostavili neki trag i uvijek ih pamtimo po nečemu čime su obilježili naš život te vjerujemo da ćemo se zajedno sa svima njima naći kod Gospodina koji „nije Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!“ Napokon, i u samom Vjerovanju ispovijedamo da vjerujemo u općinstvo svetih, uskrsnuće tijela i život budućega vijeka. A kako mi to Gospodinu živimo, ovisi samo o nama jer dao nam je slobodu i „po milosti trajno ohrabrenje i dobru nadu“ kako bi nas učvrstio „u svakom dobrom djelu i riječi“. I ti njegovi darovi, „drže nas na životu“. Da nije bilo i da nema njegova ohrabrenja, vjere i nade u uskrsnuće, ne bi nikada toliki mučenici kroz čitavu povijest spasenja prolijevali svoju krv.

Dati krv znači dati nekome život, a svoj život sigurno nećemo „potrošiti“ za nešto što ne bi ničemu vrijedilo. Čovjek svoju krv jedino prolijeva kada čvrsto stoji iza onoga u što i u koga vjeruje te tada govori: „Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.“ I „blago onom koji umire od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga, da će ga Bog uskrisiti!“ Jer ni mi nismo “otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.” (1 Pt 1,18-19) Stoga, “odložite dakle svaku zloću i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. Kao novorođenčad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.” (1 Pt 2, 1-3)

Čvrsto prionimo na Gospodinove staze

Vjerujem da je svaki od nas bar jednom iskusio svu Gospodinovu dobrotu. I ona nas u životu vodi. Bogu „nisu interesantni mrtvi“ nego živi, ta Bog je živih i on se brine za nas „dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi.“ (Ef 4, 13-14) Baš zato i imamo iza sebe tolike svece, znane nam i neznane, koji nas primjerom svojih života vode prema Gospodinu, poput prometnih znakova koji nas uvijek na nešto upozoravaju, obavještavaju, zabranjuju, ograničavaju ili usmjeravaju. Na nama je, koji smo sudionici u prometu, da znakove i poštujemo. A svjedoci smo što se događa kada se zanemari prometni znak i kad se na njega odmahne rukom.

Jednom negdje pročitah kako je put prema Gospodinu autocesta i on upravlja naša srca k „svojoj ljubavi i postojanosti Kristovoj.“ Zato nam se iza svake svete mise ili molitve „zabranjeno“ vratiti natrag na stari put, na stari smjer kojeg smo imali u životu. Događaj Uskrsa, kao temeljni događaj u našoj vjeri, u naše živote donosi uvijek nešto novo, uvijek donosi radost uskrsnoga jutra kada vidimo da Gospodina u grobu nema, da je grob prazan. Tu radost čovjek vjernik živi svaki dan i donosi u svoju sredinu u kojoj živi, miče se i postoji. Prema tom događaju uskrsnuća je i usmjeren naš život i Gospodin čini sve na ovom svijetu da prispijemo k slavi uskrsnuća. Na nama je samo da se odazovemo i da nam korak čvrsto prione na Gospodinove staze. Amen.