Božić – blagdan obitelji

Božić je, vjerujem, za svakoga posebno doba godine kad u ove hladne zimske dane osjećamo dašak topline ljubavi Boga koji se utjelovio i postao jedan od nas. Usred hladnoće i tame svijeta dolazi onaj koji je Svjetlo svijeta pun ljubavi da ugrije svako ljudsko srce koje ga želi primiti. Riječ Božić u hrvatskom jeziku jest umanjenica riječi Bog kojom se želi dočarati Boga kao blagog, bliskog, dobrog - Boga dostupna i pristupačna čovjeku.

Kome je uopće važno što se Bog utjelovio?

Božić je danas jedan od najkomercijaliziranijih blagdana. Slave ga svi i na svakom mjestu, oni koji vjeruju i koji ne vjeruju u Božje utjelovljenje. Kome je uopće važno da se neki Bog u bijednoj betlehemskoj štalici rodio od Djevice postavši čovjekom? Zašto bi Bog, ako uopće postoji, htio biti jedan od nas ljudi? Koga je to briga? Važno je da su naši gradovi i naša sela osvjetljena milijunima lampica, da su trgovine pune zamamnih stvarčica koje nam trebaju i ne trebaju. Na svakom koraku natpisi: „Sretni Blagdani“. Važno da je na našem „Jelačićplacu“ opet ogroman šator kojeg moramo u širokom luku zaobilaziti ne bismo li došli na drugu stranu. Tu je pozornica s koje možemo slušati svašta po svačijem ukusu i neukusu. Štandovi ovoga, onoga, tu je i klizalište, „superiška“, stvarno pravi božićni ugođaj.  Za svakoga koji se želi istinski pripremiti za Isusov dolazak, koji želi očistiti svoje srce da bi izmiren sa sobom i svojim Bogom radosno dočekao Kristovo rođenje, kao što možete primjetiti, put prema katedrali je zapriječen. S jedne strane šator, s druge klizalište, između Manduševac, a kad se uz gužvu još uspiješ probiti do Varteksa čeka vas prepreka preko koje, ako ne obratite pažnju, možete se lako spotaknuti i pasti. No, toliko o vremenu u kojem živimo i u kojem je dobro biti sve samo nije poželjno biti čovjek i boriti se za prava čovjeka.

Najvažnije od svega jest očistiti dušu

Otputujmo malo iz gradske gužve i uputimo se u smjeru Jadranske avenije, krenimo prema Karlovcu. Zaustavit ćemo se na pola puta u Jastrebarskom, a od tuda ćemo se uputiti desetak kilometara u Jaskansko prigorje, u Svetu Janu. Želio bih podijeliti s tobom, dragi čitatelju, jedan drugačiji Božić kojeg je već i u tom kraju teže naći. Božić koji se događa u kršćanskim obiteljima koje slave Kristov rođendan na način kako se to u njihovim obiteljima slavilo naraštajima. U vinogradarskom smo kraju, na obroncima Samoborskog gorja podno Japetića. Ovo je kraj koji privlači svakog svojom prirodnom ljepotom s pogledom na pokupsku ravnicu te tradicijskom arhitekturom kakva se još rijetko gdje može vidjeti. Snijeg je pokrio brežuljke i dolove, a hladni vjetrić s Japetića miluje nam ozeblo lice.

Badnjak je, a topla kuća miriše po kolačima i po jelki koju je otac unio u kuću. Majka priprema ručak koji je skroman jer je na Badnjak post koji traje sve do iza polnoćke. Baka je ispekla kruh te ga ukrasila pticama od tijesta. Taj kruh zove se letnica i čuva se na božićnom stolu do Nove godine. Pojam „čistoća“ važan je u ovim krajevima. Za svaki veliki blagdan, a posebice za Božić, čisti se kuća, staja i drugi prostori u kojima borave ljudi i oni u kojima borave životinje. Najvažnije od svega jest očistiti dušu i pripremiti ju za Gospodinov dolazak. Možda će sve ovo o čemu ćeš dalje čitati zvučati kao da je bitnije ono izvanjsko, ali sve je to samo manifestacija onoga što se događa u samom čovjeku. Baka je spremila hrane, vina i kolača te po djeci poslala onima koji nemaju mnogo za Božić da bi i oni imali što staviti na božićni stol.

Na tom Mladom letu sega obilja!

Spušta se mrak nad Prigorjem pokrivenim snijegom. Prava božićna idila, kao iz priče. Sve je spremno i možemo početi. Ukućani se okupljaju u dnevnoj sobi oko stola na kojem još nema ničega. Tu su baka i djed, majka i djeca.  Otac i sin odlaze van te otac uzima koš sa slamom i mladim sijenom dok sin nosi u ruci upaljenu svijeću koja je blagoslovljena o blagdanu Svijećnice. Dječak pokuca na vrata, a djed kaže: „Naprijed“. Uđu u kuću te stanu kod vrata dok drugi ukućani stoje oko stola. Dječak počinje s takozvanim gatanjem:

al Božjega mera i zdravlja ponajviše.
Na tom Mladom letu sega obilja.“

Ukućani odgovore: „Daj nam Bog!“ Nakon toga počinje molitva Oče naš. Nakon molitve ukućani sjednu dok otac pod stol prostire slamu. Djed na stol polaže lozu u obliku križa. Na svaki ugao stavlja po jedan predmet koji simbolizira zdravlje, čistoću i blagostanje - okrugli kamen, ključ, škare i četku. Na to sve baka i majka stavljaju mlado sijeno te baka posipa stol i ispod stola raznim zrnjem kako bi nadolazeću godinu Bog učinio plodnom i rodnom. Nakon toga stol se pokriva stolnjakom koji je napravljen od domaćeg tkanog platna i koji baka čuva samo za tu priliku. Na stol se stavlja raspelo, letnica i zdjela u kojoj je razno zrnje, jabuke, luk i češnjak, a stavlja se i novac u tu zdjelu  kao i svijeća. Nakon toga djeca kite jelku dok majka i baka spremaju stol za večeru. Jede se riba i druga posna jela. Nitko od ukućana ne izlazi iz kuće sve do polnoćke i ostaju u zajedništvu za stolom pjevajući božićne pjesme i čitanjem iz Biblije o Kristovom čudesnom rođenju. Najmlađa djeca zavuku se pod stol na slamu tražeći slatkiše koji su u slami sakriveni. Često se dogodi i da zaspu na slamici.
 

Mali Božić svojim rođenjem dolazi u obitelj

Na sam Božić nakon odlaska u crkvu dolazi se kući i obitelj ostaje cijeli dan na okupu. Osim pripreme ručka ništa se na taj dan ne radi. Božić je uvijek bio obiteljski blagdan i takav bi trebao i ostati. Danas živimo takvim životom da se obitelj rijetko nađe na okupu jer posao i druge obaveze to onemogućuju. Danas, kada su oba roditelja primorana na rad jer i s dvije plaće jedva pokrivaju troškove života, kada djed i baka nisu više dio zajedničkog kućanstva i kada su djeca već od malih nogu u svim mogućim školskim i izvanškolskim aktivnostima, jedva se nađe vremena da obitelj bude na okupu. Božić je upravo idealno vrijeme za obiteljsko zajedništvo jer Mali Božić svojim rođenjem dolazi u obitelj. Kao što povezuje Josipa i Mariju tako povezuje i naše obitelji. Svetojanci su to prepoznali još od davnina i Bogu hvala da to čuvaju i danas u društvu koje sve više napada obiteljsko zajedništvo. Najvažniji temelj za izgradnju i razvoj zdravog čovjeka jest upravo zdrava obitelj. Razorimo li obitelj kakvi ćemo ljudi postati? 
 

Pronađimo najprije sebe unutar svoje obitelji

Na blagdan sv. Stjepana čestita se Božić rodbini i prijateljima. Kad se dođe u kuću, sličnim riječima kao na badnju večer želi se domaćinima blagoslov, mir i obilje. Još jedan običaj koji je sačuvan do danas je ophod Zvjezdara ili Tri kralja. Trojica mladića sa trokrakom zvijezdom idu od kuće do kuće čestitajući Božić i novu godinu pjevajući ophodnu pjesmu, a domaćini ih daruju. Proslava Božje ljubavi nakon obitelji širi se dalje na ulice i trgove. Pronađimo najprije sebe unutar svoje obitelji koja je oslonac i sklonište od svake nevolje, mogli bi smo reći baza, od koje polazimo u svijet šireći Božje kraljevstvo ljubavi i sijući sjeme Evanđelja među sve narode na što smo kao kršćani pozvani, ali i obvezni. Tko je naša obitelj? Svaki onaj koji sluša Kristovu riječ i po njoj živi nam je i brat i sestra, otac i majka.
 

Proslavimo Božić čista srca puna ljubavi za bližnjega

Krist dolazi u obličju malog čovjeka kako bi pokazao svijetu što znači ljubiti. Od jaslica pa do križa i uskrsnuća pokazao je što nam je činiti da baštinimo život vječni. Pozvao nas je iz jaslica da se i mi vratimo na svoj početak, u svoje obiteljske jaslice da na tom izvoru crpimo snagu za svakodnevni život. Nemojmo zaboraviti svoje očeve i majke ovoga Božića. Oni su sudionici Božjeg čudesnog stvaranja u kojem je nastao svaki od nas iz ljubavi. Ljubljena smo djeca Božja, sinovi i kćeri Oca koji nam je dao svoga Sina i koji nas u Duhu grli i konopcima svoje ljubavi privlači k sebi, kako kaže prorok. Vratimo se svojim domovima, proslavimo Božić na jedini pravi i dostojan način - čista srca puna ljubavi za bližnjega. Napustimo ulice i trgove, neka budu pusti u božićnoj noći. Novorođenče koje tražimo naći ćemo u toplini roditeljskog doma. Povedimo sa sobom i onog koji nema svoje roditelje, koji će i ovoga Božića biti sam. Povedimo ga u svoj dom jer on je naš brat, naša sestra.

Sretan i blagoslovljen Božić – Isusovo porođenje, a u Mladom letu svako dobro i mir neka prati tebe i sve tvoje, dragi čitatelju.