Odnos Crkve i medija

Kada biste htjeli izračunati koliko ste dosada u životu čuli o medijima tijekom obrazovanja ostali biste zapanjeni. Ako su se vaši učitelji u osnovnoj školi držali plana i programa to je bio najviše jedan sat mjesečno, u srednjoj školi isto toliko ili možda još i manje, a na fakultetu gotovo ništa (osim ako ste studenti novinarstva i komunikologije). Od obrazovnih institucija dosada nismo mogli očekivati da nam daju osnove o tome kako učiti o medijima, pa pokušajte razmisliti koliko ste o medijima možda čuli u vašim obiteljima. Sve skupa ne vjerujem da će biti više od 100 sati u cijelom vašem životu.

Medijsko znanje na razini 90-ih godina

A samo prošloga mjeseca, ako je vjerovati istraživanjima, svatko od vas proveo je uz medije (tisak, televizija, radio, internet, društvene mreže) 100 sati. Dakle, mnogo vremena trošimo na nešto o čemu se nismo dovoljno informirali i obrazovali. Možda upravo sada dok čitate ovaj tekst imate otvorenu jednu od društvenih mreža i komunicirate s nekim. Otkrivate svoje tajne, pišete osobne poruke, a jeste li ikada pokušali izbrisati svoj profil na toj društvenoj mreži?

Društvene su mreže specifične i drukčije od ostalih medija. Ako se bavimo starim medijima zanima nas samo jedno: na čemu se temelji medijsko izvještavanje i zašto bismo vjerovali svemu što objave? Isplati li se platiti sedam kuna za nešto u čemu ima neprovjerljivih (in)formacija? Tko će nam jamčiti da je sve što mediji proizvedu, a mi platimo - istina? Zašto je u medijima toliko negativnih vijesti? Konačno, gdje može svatko od nas za malo novaca i malo vremena naći puno kvalitetnih i provjerenih informacija i to - online?

Ova pitanja nismo postavljali prije 20 godina, kada smo na izboru imali znatno manje medija nego danas i oni su bili većim dijelom u državnom vlasništvu. Osim toga, tko je mogao zamisliti 1991. godine da ćemo 2010. u najgledanijem terminu umjesto crtića gledati reality programe? Ili da će Papa imati svoju internetsku stranicu i YouTube kanal? S porastom broja medija, mijenjala se tehnologija, ali i kriteriji prezentacije, a naše je medijsko znanje ostalo na razini iz devedesetih godina.

Otvorenost ili zatvorenost Crkve

Od kada je medija predstavnici vjerskih zajednica izloženi su stalnoj kritici, podložnoj raznim pritiscima, utjecajima i okolnostima. Ako pitate medijske urednike što ih zanima iz života Crkve vrlo će vjerojatno reći pedofilija, pronevjere, moralni prekršaji, kršenja zakona i kanonskog prava, devijantna ponašanja, slabosti... Prigovara se Crkvi i da ne komunicira dovoljno s novinarima i urednicima te da nije dovoljno otvorena medijima.

Postavite li predstavnicima Crkve pitanje o tome što ih najviše smeta kod medija vrlo će vjerojatno reći usredotočenost urednika i novinara na negativno - veći dio onoga što ste mogli pročitati prije dvije rečenice. Predstavnici Crkve također će reći da su otvoreni medijima, ali da ih oni ignoriraju i uvijek predstavljaju kroz negativan kontekst. Oduvijek je tako.