Zadivljujući izumi tehničkog umijeća

Sveti Ignacije Lojolski je u načelima i temeljima za duhovne vježbe napisao da je čovjek „stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu; a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle sljedi da se čovjek smije njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome priječe.“ 

Sredstva u službi osobe ili osoba u službi sredstava?

Primjećujemo da je sv. Ignacije na izvrstan način uspio odgovoriti na dva temeljna pitanja: Tko je Bog? i Tko je čovjek? te tako pronaći odgovor na pitanje: Kako ostvariti samoga sebe u potpunoj slobodi, a da nas vlastita sloboda ne odvodi od izvora zadovoljstva, radosti, dobrote i ljubavi? No, temeljno je pitanje što je to „svrha“, te nismo li u opasnosti „sredstva“ pretvoriti u „svrhu“, zaustavljajući se tako na površnosti života koja nam neminovno prouzrokuje frustracije, nezadovoljstva, lažne slike o samima sebi te lažne slike o idealnim životima drugih.

Drugi Vatikanski koncil sredstva društvene komunikacije naziva zadivljujućim izumom tehničkog umijeća koje je ljudski um uz Božju pomoć razvio iz stvorenih stvari te su u stanju da po svojoj naravi zahvate pojedince i cjelokupno društvo te utječu na njih. Izvrsnost definiranja sredstava društvenih komunikacija koncilskih otaca pomaže nam u izgrađivanju dva životna stava: otkrivanje zadivljujuće sposobnosti ljudskoga uma u izumu i razvoju te posvješćivanje da sposobnost koju čovjek posjeduje dolazi od Boga, stvoritelja neba i zemlje, sa svrhom sudjelovanja u Božjem naumu stvaranja. Bog nas je stvorio kako bismo bili sustvaratelji, ali ne na način da bismo poput nekih robota izvršavali što nam Bog naređuje ili kao da je ugradio u nas neki program poput nekog softwarea, već nam je iz svoje ljubavi darovao slobodu, kako bismo se kao voljena bića mogli u potpunosti ostvariti.

Upravo jer smo slobodni, sredstva društvene komunikacije, uče nas koncilski oci, ako se ispravno rabe, pružaju djelotvornu pomoć ljudskom rodu jer mnogo pridonose odmoru i naobrazbi duha te širenju i učvršćivanju Božjeg kraljevstva; no, ljudi ih također mogu upotrijebiti protiv nauma božanskog Stvoritelja i zloporabiti ih na svoju vlastitu štetu. Kako čovjek ne bi upotrijebio sredstva društvene komunikacije protiv nauma Stvoritelja, tj. protiv samoga sebe, koncilski su oci Dekretom o sredstvima društvenog priopćavanja Inter mirifica progovorili o načelima koja mogu pomoći društvu i Crkvi u ispravnom korištenju tih zadivljujućih izuma tehničkoga umijeća koje je uz Božju pomoć razvio ljudski um. Dokument je toliko sadržajan i jezgrovit da ga nije lako sažeti u nekoliko rečenica.

Poruka društvu, Crkvi i pojedincu

S obzirom na cjelokupnu društvenu zbilju dokument Inter mirifica govori o: pravilnoj upotrebi sredstava društvene komunikacije; pronalaženju i širenju informacija; odnosu prema umjetnosti i normi ćudorednog zakona; izvješćivanju o ćudorednom zlu; osnivanju društava sa svrhom zalaganja za ispravno javno mnijenje; primateljima informacija; novinarima, piscima, glumcima, redateljima, producentima, onima koji ulažu novac, distributerima, vlasnicima dvorana i prodajnim agentima, kritičarima i ostalima koji na bilo koji način sudjeluju u proizvodnji i prijenosu onoga što se priopćuje.

Nadalje, koncilski oci obraćaju se katoličkoj Crkvi koju je Krist Gospodin ustanovio da donosi spasenje svim ljudima te je ona stoga obvezana nužnošću da propovjeda evanđelje. Ona smatra svojom dužnošću da i pomoću sredstava društvenog priopćavanja propovjeda i da ljude pouči o njihovoj ispravnoj uporabi. Stoga smo svi, ukoliko smo vjernici, dužni koristiti sredstva društvene komunikacije sa svrhom: spasenja duša, navještanja Krista, ispravnog tumačenja događaja, stvaranja ljudske kulture i umjetnosti, poučavanja istina vjere i katoličkog nauka, oblikovanja savjesti vjernika, promicanja društvenog nauka Crkve, podupiranja i pomaganja apostolata Crkve u sredstvima društvenog priopćavanja, učvršćivanju međuljudskih odnosa i stvaranju zajedništva. Pozvani smo koristiti sredstva društvene komunikacije kako bismo bili sol zemlje i svjetlo svijeta.

Koncilski oci obraćaju se i pojedinoj osobi, sa sviješću da korištenje sredstava društvenih komunikacija oblikuje ljudski duh te da joj sadržaj za kojim poseže može uvelike pomoći u vlastitom izgrađivanju jednako kao što joj može i nanijeti veliku štetu do mjere da postaje sve manje sposobna svjesno upravljati sama sa sobom.

Ukratko bismo mogli sažeti: Crkva prepoznaje sredstva društvene komunikacije kao Božji dar društvu; sredstva društvene komunikacije otvaraju nova polja informacija, spoznaja i ljudskog napretka, no, jednako tako mogu biti u službi iskrivljavanja istina o svijetu, društvu i čovjeku te mogu biti u službi oduzimanja čovjeku temeljnog prava na točnost informacija te prava da osoba slobodno rasuđuje i donosi odluke; Crkva je dužna brinuti o društvu i čovjeku te pomoći da se svaka osoba može slobodno služiti sa svime što je Bog stvorio; Crkva je također pozvana služiti se svim sredstvima u promicanju istine o Bogu i čovjeku, u navještanju Evanđelja i vršenju apostolata, kako bi pokazala svakoj osobi svrhu života i načina na koji može doći do istinske radosti i punine života; svaki vjernik dužan je pak na ispravan način koristiti se sredstvima društvene komunikacije kako se ne bi onesposobio za život u slobodi te kako bi mogao biti na pomoć drugima.

Sredstva društvene komunikacije - najveći izazov za mlade

Gotovo da nema danas na svijetu mlađe osobe koja se ne koristi najsuvremenijim sredstvima društvene komunikacije, uključujući većinom i jako siromašne zemlje svijeta. Mislim prvotno na mobitel i internet (facebook, twitter, skype, forumi, komentari, glazba, filmovi... itd.). Možemo li zamisliti što bi bilo kada svega ovoga ne bismo imali? Kakav bi nam bio život kada ne bismo svakog dana objavili nešto na fejsu ili nešto komentirali? Ako želimo ozbljno pristupiti našem životu, mogli bi se pitati također zbog čega imamo potrebu tolike virtualne komunikacije?

No, paradoks našega društva jest upravo da trošimo vrijeme na virtualnu komunikaciju, a najviše se osjećamo napušteno, nerazumljeno i prezreno. Što se to dogodilo? Odgovor možemo pronaći u gore spomenutoj misli sv. Ignacija Lojolskog... Da bismo mogli dati osobni odgovor na postavljena pitanja, čini mi se važnim najprije pronaći odgovore na pitanja: Tko sam ja? Što je svrha mojega života? Što za mene znače drugi? Što za mene znači komunikacija? 

Ako upoznamo svrhu, onda ćemo znati upotrijebiti i darovana nam sredstva. No, u svemu tome postoje dvije opasnosti: da koristimo dobra sredstva u ostvarivanju loših ciljeva ili pak upotrijebimo loša sredstva za ostvarivanje dobrih ciljeva. Komunikacija nam može pomoći u darivanju vlastitosti i prihvaćanju posebnosti drugih ili nam pak može biti sredstvo slobodnog afirmiranja egoističnih želja i potreba. Ostvariti dobre ciljeve s dobrim sredstvima - to je poziv svima koji se žele zvati Kristovim učenicima i to je stil života na koji je pozvan svaki kršćanin.

Dekret o sredsvima društvenoga priopćavanja Inter mirifica jedan je od prva dva dokumenta koji je iznjedrio Drugi vatikanski koncil (drugi je dokument o liturgiji Sancrosantum Consilium) donešen 4. prosinca 1963. godine. Nakon duge raspave o liturgiji, koncilski su oci predložili stvaranje nacrta o društvenim komunikacijama, a takav dokument nije bio u planu kada je Koncil najavljen u lipnju 1959. godine. Originalnom nacrtu dokumenta, koji je sadržavao ukupno 114 poglavlja, predložene su 43 preinake od kojih je jednu napisao i biskup Karol Wojtyla zalažući se za razmatranje važnosti kulture komunikacije. Finalna verzija dokumenta sadrži 24 poglavlja, a dokument je prihvaćen s najvećim brojem glasova protiv na cijelom Drugom vatikanskom koncilu – njih čak 503.