O ljudskim krepostima ili vrlinama

Razboritost

Razboritost određujemo kao krepost u koju nas upućuje zdrav razum da u svim prilikama razlikuje naše istinsko dobro i da izabere prikladna sredstva da ga izvrši (KKC br. 1806).

Kako ostati na pravom putu?

Često ne znamo odrediti koji je pravi put za nas i kako se u raznim situacijama trebamo postaviti. Biti razborit nije lako, pogotovo u današnjemu svijetu kada smo bombardirani informacijama, kada su nam nametnuti lažni stilovi života, kada se od nas toliko toga zahtijeva. U svemu tome mladi se čovjek teško snalazi. Uvelike zbog toga što i ne zna kako i kamo krenuti, kome se obratiti za pomoć. Mediji nam nameću poganske stavove koji su protuprirodni, koji odbacuju normalan i zdrav život i koji nas odvode na krivi put. A kako ostati na pravome putu? Tako da ne vjerujemo lažnim obećanjima, ne idemo tamo gdje nam nude kratkotrajno zadovoljstvo. Tamo nećemo pronaći sreću. Sreća – a gdje se ona skriva? Sreću i zadovoljstvo možemo pronaći u Bogu jer „samo je u Bogu mir, dušo moja“.
 

Oaza u pustinji

Koliko god nam često puta teško bilo ići pravim putem jer nam se nude tolike prečice, lakši putevi, tada je pravi čas da potražimo onu „oazu u pustinji“ – Boga koji će nam pomoći da se svaki put dignemo kada padnemo, On je uvijek tu i pazi da ne skrenemo s puta. Ne pristajte na lažni sjaj ovoga svijeta i sve što vam nudi jer, uistinu, sve što nam se čini slatkim, zapravo je gorkoga okusa. 
 

Odabir dobra zbog kraljevstva nebeskog

„Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ (Rim 12:2) Mi ne živimo zbog ovoga svijeta nego kako bismo otišli u Kraljevstvo nebesko. Naša je plaća na nebesima. Zato se trebamo Bogu moliti za razboritost, da možemo razabirati što je dobro, a što nije. Čineći dobro, bliži smo Bogu, najvećoj i posljednjoj čežnji čovjeka. 
 

Ako je popularno, ne znači da je i dobro

Biti razborit jest vrlina da znamo što treba učiniti u određenoj situaciji. Ta nam vrlina pomaže donositi dobre odluke. Razboritost znači boriti se hrabro za istine koje zastupaš, nekada morati reći i stvari koje nisu ugodne, razboritost je korištenje vlastitih moralnih načela koja primjenjujemo u odgovarajućim situacijama. Razboritost je razabiranje dobra nad zlom koje nas vodi k jedinom cilju – vječnoj sreći. 
 

I za kraj, jedna molitva za razboritost u raznim životnim situacijama: „Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim ono što mogu, i mudrost da uvidim razliku.“

Autor: Petra Bičanić

Objavljeno: 28. 01. 2013. u kategoriji Prigodno