Iskorijeniti vjersku diskriminaciju

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima. Tako glasi članak 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka koja je najraširenije prihvaćena izjava o ljudskim pravima u svijetu. Na žalost, većina se tih prava, pa tako i pravo na slobodu vjere, poštuje samo na papiru.

Svaki čovjek ima potrebu za vjerom. Ljudi su duhovna bića kojima trebaju smjernice, ciljevi i svrha u životu, utjeha i nada kada je najteže, izlaz kada se čini da izlaza nema. Treba im zajedništvo s drugim ljudima koji vjeruju u isto kako bi znali da nikad nisu sami - ni u svojoj sreći, ni u nesreći. Vjera postoji otkad postoji čovjek, no otkad postoji vjera, postoji i vjerska netrpeljivost.

Tijekom povijesti, pripadnici svih religija bili su proganjani, mučeni, ubijani i na različite načine diskriminirani. Vjerska nesnošljivost bila je uzrok mnogih krvavih sukoba kojima svjedočimo i danas. Političke elite često su zlorabile vjerska uvjerenja u borbi za vlast. Vjera je kod većine ljudi važan element identiteta pa je pitanje vjerskih sloboda značajno, ali i veoma osjetljivo. Svaka bi država trebala unutar svojih granica zakonom zabraniti i kažnjavati bilo kakvu diskriminaciju na vjerskoj osnovi, sve religije tretirati jednako i naravno, ni u kom slučaju ne potpirivati netrpeljivost jedne vjerske skupine prema drugima.

Crkva ili vjera ne moraju biti odvojeni od države, iako se danas u većini demokratskih država to smatra poželjnim jer se na taj način najbolje jamči ravnopravnost vjerskih skupina i zaštita vjerskih sloboda pojedinca. Bez obzira na odnos države i religije, važno je da svaki čovjek ima pravo samostalno izabrati ili promijeniti vjeru, neprisilno podučavati druge toj vjeri, sudjelovati u vjerskim obredima, moliti, odijevati se i ponašati u skladu s vjerom. Drugim riječima, svaki pojedinac ima pravo živjeti svoju vjeru, a da pritom bude zaštićen od diskriminacije i nasilja.

Prošle godine ubijeno 26 katolika

Kao i svaka druga, sloboda vjere ograničena je poštivanjem prava i sloboda drugih ljudi, ali i zaštitom javne sigurnosti, reda, zdravlja i morala. Tako su, na primjer, zabranjene ljudske žrtve i samoranjavanja te neki drugi postupci koji su se u prošlosti izvodili u sklopu određenih religijskih obreda, a ugrožavaju život i zdravlje pojedinca.

Iako je nakon Drugog svjetskog rata drastično porasla svijest o ljudskim pravima i njihovoj zaštiti te su doneseni mnogi propisi, deklaracije i konvencije u kojima su ta prava definirana, nepoštivanje istih često ostaje nesankcionirano. Pokreti i organizacije diljem svijeta upozoravaju na zemlje u kojima se masovno krše prava i slobode pojedinca na što međunarodna zajednica najčešće reagira javnom osudom i pozivom prozvanoj vlasti da prestane s takvim djelovanjem. U nekim su slučajevima izglasane i oštrije sankcije, no vrlo rijetko.

Unatoč svim poduzetim mjerama, stanje vjerske slobode u svijetu i danas je jako loše. U prilog tome govori podatak agencije Fides da je prošle godine ubijeno 26 katoličkih djelatnika, 18 svećenika, četiri redovnice i četiri laika. Najviše ih je ubijeno u Latinskoj Americi, 13 svećenika i dva laika, dok su u Africi život izgubila dva svećenika, tri redovnice i jedan laik, a u Aziji dva svećenika, jedna redovnica i laik. Najbolje je stanje u Europi, no i ondje je ubijen jedan svećenik. U izvješćima o progonu kršćana prvo mjesto zauzima Sjeverna Koreja, a slijede Afganistan, Saudijska Arabija, Somalija, Iran, Maldivi, Uzbekistan, Jemen, Irak i Pakistan. Bliski je istok već dugi niz godina žarište najvećih i najkrvavijih vjerskih sukoba, a prošle je godine tzv. arapsko proljeće primoralo mnoge kršćane na bijeg kako bi spasili vlastiti život.

U Indiji su vjerski sukobi također svakodnevica, kako između brojčano nadmoćnih hindusa i muslimana, tako i između hindusa i kršćana posljednjih godina. Kineska komunistička vlast znatno ograničava vjerske slobode zbog bojazni da bi vjerske skupine mogle organizirati antivladine proteste i tako utjecati na stabilnost režima. Početkom ove godine izbili su sukobi između kineskih muslimana i policije zbog rušenja džamije pri čemu je ozlijeđeno pedeset osoba. I u Nigeriji je nedavno došlo do prosvjeda zbog naftne krize koja je samo raspalila već postojeće vjerske sukobe koji su u dva dana odnijeli 11 žrtava, a čak deset tisuća ljudi pobjeglo je iz svojih domova kako bi izbjegli nasilje.

Suživot i tolerancija

Samo ovih nekoliko primjera već nam daje poprilično jasnu sliku o stanju vjerskih sloboda u svijetu. U većem dijelu svijeta pojedinci još uvijek ne mogu prakticirati svoju vjeru, a da pritom ne riskiraju vlastiti život. Vjerska netolerancija obilježje je velikog broja zemalja u razvoju, a stanje je najteže u komunističkim zemljama te onima sa strogim islamskim zakonima, kao što je Saudijska Arabija. Brojčano nadmoćne vjerske zajednice obično diskriminiraju malobrojnije pa ove odgovaraju nasiljem koje rađa novo nasilje i sve se pretvara u začarani krug iz kojeg se ne vidi izlaz. Na ovaj ili onaj način žrtve su pripadnici svih religija i vjerskih skupina, ovisno o kojoj je državi riječ.

Ipak, treba podsjetiti da je Europa prije nešto više od pola stoljeća bila žarište najmasovnijeg i najkrvavijeg sukoba u povijesti čovječanstva pri čemu su određene vjerske i etničke skupine doslovno uništavane. Danas je ona područje stabilnih društava i demokratskih država koje se najčešće nalaze na samom vrhu zemalja s najboljim stanjem vjerskih sloboda. Što se promijenilo? Možda su naučili svoju lekciju. Miran suživot i tolerancija donose puno veće koristi od besmislenih i krvavih sukoba gdje je i jedan izgubljeni ljudski život prevelika cijena. Došle su nove generacije mladih ljudi koje se uči da prihvaćaju različitosti koje zapravo obogaćuju njihov život.

Treba se nadati da će takvo razmišljanje uskoro prevladati i u spomenutim konfliktnim područjima. I oni imaju povijest kao učiteljicu života. Imaju uzore u zemljama zapadnog svijeta koje su daleko od savršenstva po pitanju vjerskih sloboda, ali u kojima katolik može otići u crkvu, židov u sinagogu, a musliman u džamiju ne razmišljajući hoće li ga to stajati slobode ili života. Mnogi su pojedinci i u zapadnim zemljama sumnjičavi prema pripadnicima drugih religija, posebno nakon velikog broja terorističkih napada koji se povezuju s ekstremističkim vjerskim skupinama, ali to najčešće ne iskazuju javno i na nasilne načine. Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima. Kada bismo svi počeli od sebe i samo se držali ovog jednostavnog savjeta, svijet bi zaista bio puno ljepše mjesto.