Društveni aktivizam
Borba za zaštitu identiteta
Što danas predstavlja aktivizam? Riječ „aktivno“ koristimo toliko često da smo prestali razmišljati što ona uopće sve podrazumijeva. „Aktivno“ je sastavnica svakodnevnih fraza, manipuliramo njome kada želimo pružiti primjer i potaknuti druge na „borbu“ iliti na zalaganje za neke ciljeve i interese. Borba ne mora nužno značiti i fizički kontakt. Borba se provodi kroz mnoge oblike i u mirnodopskom stanju. Borba perom i pisanom riječju ostavila je svoj trag kroz povijest. Kako bi se izborili za svoja prava, ljudi su obično dizali prosvjede, galame, izazivali napetosti i oružane sukobe... Taj oblik aktivizma ima negativne predznake. Borba je opravdana ukoliko ne ugrožava sigurnost drugih jedinki, a oružana i fizička borba to svakako čine. U sadašnje vrijeme, kada je zaštićeno skoro „sve i svašta“, a ponajmanje čovjek, zdrav razum i ono što je prirodno, pozvani smo da zaštitimo sami sebe.
Ugrožena sigurnost
Sigurno se pitate što mislim pod time? Zar je moja sigurnost ugrožena? Istina, živimo u vremenu svakodnevnih turbulencija i nikad ne znamo što nam se može dogoditi ili što nas može dočekati ispred kućnog praga. No, ne govorim o toj nesigurosti. Ne očekujem idealan život na ovoj planeti dok je polovica svijeta potlačena - bilo ekonomski, bilo glađu, ratovima, iskorištavanjem prirodnih resursa... Kako onda da zaštitimo sebe, a istovremeno ne čineći štetu drugima? Prikupljanje potpisa jedan je od oblika aktivizma. Sigurna sam da ste se puno puta susreli s riječju „peticija“ i da već znate o čemu se radi i koja joj je svrha. Studenti, na primjer, kada žele da se i njihov glas čuje i njihovi zahtjevi uvaže, najčešće potpisuju peticije, ostavljajući time pisani trag o svome identitetu i borbi za svoja prava.
Zar postoje ljepši nazivi od „mama“ i „tata“?
Ono na što smo mi pozvani danas jest da zaštitimo svoj identitet; identitet čovjeka, kojeg je stvorio Bog, i stavio ga u majčino krilo i zaštitu očevu da bi njih troje – otac, majka i dijete – činili temelj svakog društva, svake prirodne zajednice. Pitam se zašto danas želimo oskvrnuti sve ono što je temelj jednog zdravog života do te mjere da ugrožavamo obitelj, ugrožavamo gnijezdo iz kojeg je svaki pojedinac potekao. Ja, ti i svatko od nas imamo oca i majku, bez obzira na svjetonazor, odgoj i vjeru. Mi kršćani smo time i povlašćeni - imamo svoje zemaljske roditelje (i time ne mislim na roditelja br. 1 i roditelja br. 2 za koje ne znam ni tko su, nego na mamu i tatu) i imamo svoga nebeskog Oca i svoju nebesku Majku. Može li itko biti sretniji i zaštićeniji od nas kada znamo da nas ljube naši roditelji i da imamo obitelj. Tamo gdje je obitelj, tu je dom. Ja ne želim izgubiti svoju divnu obitelj, svoju mamu i svoga tatu niti im davati druge nazive. Zar postoje ljepši nazivi od „mama“ i „tata“? Pitajmo majke i očeve što im je milije čuti - da ih dijete zove mama i tata ili roditelj br. 1 i roditelj br. 2? Na kraju ćemo još stvoriti i zbrku pa se neće znati tko će biti broj 1, a tko broj 2 i zašto?
Stoga, ostavimo nešto u nasljeđe budućim generacijama i zaštitimo one temeljne vrijednosti koje su nam usadili otac i majka, i koje su njima usadili njihovi roditelji te tako već unatrag tisućama godina.
Autor: Marija Stipić
Objavljeno: 14. 05. 2013. u kategoriji Prigodno