Mladost posvećena borbi za život

Premda već duže vrijeme s velikim zanimanjem pratim rad mlade američke pro-life aktivistkinje Lile Rose, najnoviji događaji vezani uz djelovanje njezine pro-life organizacije Live Action potaknuli su me da napišem nešto o ovoj, po mnogima, jednoj od najvitalnijih i najefikasnijih inicijativa za očuvanje dostojanstva ljudskog života od njegova začeća. 

Lila Rose, trenutačno jedno od vodećih imena pro-life pokreta u SAD-u, dvadesetčetverogodišnja je predsjednica i utemeljiteljica organizacije za borbu protiv pobačaja pod nazivom Live Action, koja djeluje u SAD-u od 2003. godine. Live Action stekao je popularnost u SAD-u proteklih godina zbog svog istraživačkog rada i raskrinkavanja velikih zloupotreba i protuzakonitih radnji koje provodi Planned Parenthood, najveća i najraširenija američka ustanova koja izvršava pobačaje. Ova vrlo karizmatična mlada žena zaslužuje pozornost, a njezino djelovanje u borbi za dostojanstvo ljudskog života od začeća do prirodne smrti nadahnjuje sve više ljudi, naročito mladih. Posljednjih dana, Live Action i Lila Rose ponovno su u središtu zbivanja američke javnosti. Prošli tjedan Live Action, u sklopu kampanje Inhuman (Neljudski), objavio je nekoliko kratkih videa u kojima se pokazuje i prokazuje protuzakonito i neljudsko postupanje u nekoliko američkih klinika za pobačaje.  

"Moje se srce slomilo"

Razgovarao sam s Lilom prilikom njezina zadnjeg boravka u Rimu. Početci njezine borbe protiv pobačaja sežu u vrijeme njezinog sretnog djetinjstva. U dobi od devet godina po prvi puta se susrela sa stvarnošću pobačaja. Kako sama svjedoči, jednog je dana gledala knjige u dnevnom boravku svoga doma te sa police slučajno povukla knjigu pod nazivom Handbook on Abortion by Dr. and Mrs. J.C. Willke (Priručnik o pobačaju). Knjiga se, pavši na pod, otvorila na mjestu na kojem su bile zastrašujuće slike sićušnog djeteta starog oko desetak tjedana, s tek razvijenim malim ručicama, nogama i licem, čiji je život nasilno zaustavljen pobačajem.

Premda ju je prizor koji je gledala šokirao, Lila je promatrala sliku i razmišljala u sebi je li to što vidi doista stvarno, zar se to doista događa, kako bi netko mogao učiniti tako nešto djetetu? „Moje se srce slomilo!“, rekla mi je. Odmah je otrčala do svoje majke i upitala je što je to na slici. Kada joj je majka odgovorila da se radi o pobačaju, Lila joj je u plaču postavljala mnoga pitanja. „Kao dijete uvijek sam se osjećala vrlo sigurnom i zaštićenom, bila sam zbrinuta i voljena. Ali od toga trenutka shvatila sam da ima djece koja to nisu bila“, prisjeća se Lila. Od tada je započelo njeno zanimanje i ljubav prema životu, naročito životu nerođene djece.

"Gospodine, upotrijebi me!"

Kako je rasla, tako je sazrijevala u njoj svijest da nešto mora učiniti. „Htjela sam odrastati u zemlji u kojoj je svako dijete sigurno“, kaže Lila. U vrijeme srednje škole u njezino srce dolazila je ova molitva: „Gospodine Bože upotrijebi me da učinim nešto za tebe! Pokaži mi što mogu učinit za tvoju djecu. Pokaži mi što mogu učiniti da spasim živote.“ Lila svjedoči da ako zatražimo Boga da se posluži s nama On će to sigurno učiniti. Sa petnaest godina Lila je osnovala Live Action i ozbiljno započela raditi na promociji istine od početku ljudskog života i neprihvatljivom zločinu pobačaja. „Započeli smo vrlo skromno, s održavanjem multimedijskih predavanja među svojim vršnjacima, prijateljima i poznanicima, u kojima smo pokazivali slike pobačaja i na taj način pokušali pokazati mladima o čemu se zapravo radi“, prisjeća se Lila. Lila smatra da pred jasno izraženim činjenicama i argumentiranim stavovima u vezi pobačaja te u duhu ljubavi, ljudi prihvaćaju istinu da je pobačaj ubojstvo najnevinijih i najranjivijih ljudskih bića.

Heroina u borbi za dječje živote

Premda je njezin rad vrlo brzo pokazao prve pozitivne rezultate, Lila je osjećala da se može učiniti puno više kako bi se što više ljudi upoznalo sa istinom koja stoji iza onoga što se politički korektno zove „prekidom trudnoće“ a zapravo je okrutno ubojstvo nerođenog djeteta. „To što smo radili nije bilo dovoljno. Laži koje su se širile o pobačaju, od strane medija, zabavne industrije, političara i nekih profesora po školama i sveučilištima, bile su jako velike. Ljudima, naročito mladim djevojkama uporno se laže i skriva istina o pobačaju“, svjedoči Lila. Tako su ona i njezini prvi suradnici odlučili napraviti nešto što danas mnogi u američkom pro-life pokretu nazivaju herojstvom. Lila, u to vrijeme osamnaestogodišnjakinja, ušla je u klinike u kojima se obavljaju pobačaji pretvarajući se da se raspituje i zanima za pobačaj. Razgovore je snimala malim skrivenim kamerama te snimke objavila na You Tubeu. Ubrzo nakon toga primila je e-mail od Planned Parenthooda u kojem su joj prijetili da će ju, ako im ne da sve video uratke, tužiti za 4000 dolara po objavljenom videu. „Nisam znala što da radim. Imala sam tada jedva 200 dolara. Nikoga nisam poznavala. Zavapila sam Bogu i rekla mu da me vodi kako i kamo On želi“, prisjeća se Lila. Nakon pet dana Lila je dobila poziv od jedne organizacije za pravna pitanja bliska pro-life pokretu koja joj je ponudila svu pravnu pomoć i zaštitu. Isti dan gostovala je po prvi puta na američkoj nacionalnoj televiziji Fox i od tada započela svoju borbu za život služeći se novim medijima.

Snaga video snimke

Istraživačko novinarstvo i tajno snimanje kamerom u klinikama za pobačaje, te korištenje YouTubea i društvenih mreža za širenja tog materijala, postala je specijalnost Live Actiona. U kratkim snimkama Lila i Live Action pokazuju svu bezosjećajnost osoblja u klinikama smrti, ali još važnije i cijeli niz protuzakonitih radnji kao što su poticanje na neprijavljivanje partnera u slučaju kada malodobne djevojke traže pobačaj, izbjegavanje davanja istinitih medicinskih informacija, prekrivanje maloljetničke prostitucije i dr. Lila je izabrala djelovanje preko videa zbog snage koju snimka ima na osobu koja gleda. U jednoj od snimaka koje je Live Action objavio prošli tjedan u sklopu kampanje Inhuman, dr. Santangelo, specijalist za tzv. kasne pobačaje (pobačaji nakon 20 tjedna trudnoće), izjavljuje kako bi u slučaju neuspjelog pobačaja u 24. tjednu trudnoće, dijete koje je već izvan majčine utrobe ostavio da umre „ne pružajući mu pomoć“. To je samo jedna u nizu šokantnih izjava koje se mogu čuti na različitim snimkama koje je Live Action objavio i koje se mogu pronaći na njihovoj mrežnoj stranici www.liveaction.org. Uz ovu Internet stanicu postoji i www.liveactionnews.org, posvećena medijskom praćenju pro-life pokreta i aktivnostima.

Najveći razaratelj mira u svijetu je plač nevine nerođene djece

Iza svakih velikih djela nalazi se veliki duh. Ovo pravilo vrijedi i u slučaju Lile Rose. Odrasla je u protestantskoj obitelji s osmero djece, a prije tri i pol godine obratila se na katoličku vjeru i pristupila u Crkvu. Lila ističe kako se trudi da joj katolička vjera bude inspiracija za sve što čini. U njezinom pro-life djelovanju duhovni život ima prvo mjesto. Sakramenti, molitva i život svetaca njezina su snaga. Među svecima posebno ističe bl. Majku Tereziju čije riječi stalno ponavlja: „Najveći razaratelj mira u svijetu je plač nevine nerođene djece“. Lila smatra da nema ničega nasilnijeg i razornijeg od pobačaja. Radi se o djeci ostavljenoj od svih. Ona su najosamljenija jer su odbačena od svojih vlastitih roditelja, majke i oca. Prva točka koje se Live Action drži u svom djelovanju je svijest da se zlo u svijetu uvijek pokazuje kao dobro. Pobačaj nije pitanje politike ili ideologije, nego osnovnog ljudskog prava. Liberalna pro-choice strana, kaže Lila, čini logičku i filozofsku grešku jer veže pojmove ljudskih prava i slobode sa pobačajem. To su kršćanski pojmovi koji prije kršćanske antropologije nisu postojali i koje treba koristiti u borbi za život a ne za smrt, jer tko tolerira ili širi pobačaj zapravo tolerira ili širi kulturu smrti. „Tko smije pogaziti pravo na život naše nerođene braće i sestara“, pita se Lila. Onima koji smatraju da žena ima pravo činiti sa svojim tijelom što želi, Lila odgovara da se slaže s njima, ali da taj argument ne vrijedi u slučaju pobačaja jer dijete koje žena nosi, bez obzira koliko maleno bilo, jednostavno nije njeno tijelo, već od druge ljudske osobe.

Biramo život!

Lila smatra da Sotona voli pobačaj jer je pobačaj ubojstvo najnevinijeg stvorenja i protivan ljudskim pravima i dostojanstvu. „On će uvijek lagati o pobačaju i ne zadovoljava se samo s jednim pobačajem. Sotona želi što više pobačaja. On želi da svaka majka učini pobačaj, a da ga svaki otac potakne i podrži. Učinit će sve što je potrebno da se u medijima, u srcima političara, u zabavnoj industriji potaknu ljudi da prihvate i propagiraju izokrenutu seksualnosti pobačaj“, govori Lila. Svi ljudi dobre volje i otvoreni znanstvenoj istini da život počinje začećem, pozvani su dati svoj doprinos da se ta moderna kuga zaustavi. Nevjerojatno je koliko se puno može i sa samo jako malo resursa. Live Action je u usporedbi sa Planned Parenthoodom beznačajan, ali se ipak danas nalazi na vrhu njihove liste opasnosti. „Naša je opozicija zagrižena, ljuta, moćna i profesionalna i neće ostati ravnodušna na naš rad. Ali mi smo uvijek pozvani da djelujemo. I djelovat ćemo, u ljubavi, i to uvijek, jer biramo život. Tako ćemo susresti Krista“, ustrajna je Lila.

Djevojka naših dana

Lila Rose djevojka je naših dana. Jedna od mnogih ljudi koji su ustali protiv tog strašnog grijeha i nečuvenog zla pobačaja. Njezino je srce Gospodin ispunio svojom ljubavlju, ali i svetim gnjevom zbog nepravde koja se svakodnevno događa diljem svijeta. Dok sam je slušao govoriti o pobačaju njezine su oči bile ispunjene tugom, ali i velikom hrabrošću i nadom jer je uvjerena da je svaki život koji će preživjeti zahvaljujući širenju istine o pobačaju vrijedan svih napora i poteškoća koje ona, njezina organizacija Live Action i mnogi drugi u pokretu za život neumorno iz ljubavi prema najmanjima podnose. Iduće nedjelje u Rimu je „Nacionalni marš za život“. Lila Rose je pozvana kao govornik. Zaključit ću s jednom njezinom, meni najdražom, rečenicom. „Bog nas toliko voli da nas želi uzeti, protresti, promijeniti i upotrijebiti kako bismo bili dio evangelizacije cijelog svijeta, počevši sa našim domovima, školama, zajednicama, radnim mjestima i puno šire. Da, to Bog želi“.