Talenti – put do susreta s Bogom

U engleskom filmu „Vatrene kočije“, koji govori o pripremi engleskih atletičara za olimpijadu, Eric Lilddel, škotski prezbiterijanac, kaže: „Bog me je stvorio brzim i kad trčim osjećam da on uživa u mojoj  brzini“. Naslonjeni na ovu rečenicu možemo uistinu reći da Bog uživa u svemu onom što jesmo. Naši talenti, sposobnosti, radnje koje vršimo na dobar način, tako postaju put za susret s Bogom. Kao što se mi radujemo kada netko od naših najbližih ostvari sve svoje mogućnosti, tako se i Bog raduje kada umnožavamo naše talente, a tužan je kada iz zakopavamo i ne prepoznajemo. Bog nas, zapravo, preko naših talenata poziva na zajedništvo i suradnju.

Vidljivo je to iz biblijskog primjera trojice mudraca koji su krenuli na put kako bi se poklonili novorođenom Isusu. Njih je na put potaknula zvijezda. Oni su bili filozofi, teolozi, ali ponajviše zvjezdoznanci. Mudraci su se oduševljavali promatranjem i proučavanjem položaja zvijezda i nebeskih tijela. Sigurno su svakodnevno razgovarali o veličanstvenosti svemira i njegovog ustroja. Radovali su se svakom novom otkriću i zapažanju izvan zemljine atmosfere. Nije ni čudo da ih je jedna posebna zvijezda, koju su uočili, pokrenula na veliko duhovno putovanje. Bog ih je, zapravo, pozvao na put preko njihovih talenata. Kao da se Bog prilagodio njihovoj životnoj situaciji i obratio im se preko onih iskustava u kojima su se najbolje snalazili.

Sličnu duhovnu logiku možemo iščitati iz života mnogih svetaca. Tako je npr. sv. don Bosco kao mladić volio animirati djecu i predlagati im različite igre. Nerijetko je sam izmišljao i planirao aktivnosti kako bi zaokupio pažnju djece. Kada je postao svećenik uvidio je potrebu rada s napuštenom i siromašnom djecom, a bit njegovog pastoralnog djelovanja s mladima bila je upravo igra prožeta duhovnošću. Osnivač „isusovačkog“ reda, sv. Ignacije, prije obraćenja bio je vojnik. Očigledno je da njegova duhovnost u sebi ima puno toga vojničkog. Odlučnost, spremnost na žrtvu, predanost, ustrajnost i mnoge druge „vojničke“ vrline ugradio je ovaj svetac u svoje poznate „duhovne vježbe“ koje i dan danas plodonosno dotiču mnoge vježbenike.

Dragi mladi, nalazimo se u lijepom liturgijskom vremenu korizme. Najčešće korizmu povezujemo s odricanjem, uklanjanjem loših navika i borbom da u duhovnom smislu postanemo bolji i svetiji. Ovim razmatranjem želio bih nas potaknuti da korizmeno vrijeme iskoristimo za rast i razvoj naših besplatno darovanih talenata. Svatko je od nas prepun različitih darova; znati ih prepoznati s njima raditi i darovati ih besplatno drugima, nije li to put susreta s Bogom i čovjekom?