Naš cilj je samo jedan – Isus!

Drage sestre, draga braćo!
Iza nas je 2014 godina. Ispred nas je 2015. godina sa svojih 365 dana. Što li će s njima biti, što ćemo u njima raditi, ne zna nitko. No vrlo je značajno da novu građansku godinu započinjemo s Blaženom Djevicom. Na početku liturgijske godine (I. nedjelja došašća), Gospodin nas je pozivao na budnost: „Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas“ (Evanđelje po Marku). I to iščekivanje, ponekad, čovjeku zadaje strah, možda i nelagodu. Ne znamo kakav će ishod neki početak imati. I zanimljivo je kod svih nas ljudi kada god nešto započinjemo, odmah se pitamo i kakav će ishod nečega biti. Čim započnemo živjeti, drugi oko nas se pitaju što li će biti od nas. Kao što su se nekada pitali i za Ivana Krstitelja: „Što li će biti od ovoga djeteta?“ Kada završavamo ovaj život, ponovno se drugi pitaju o misteriju smrti i života. A između svega toga, o cijelom svom životu pitamo se mi sami. I to stalno. Već na početku prvog razreda mislimo na osmi, na početku srednje mislimo već o maturi, na prvoj godini studija razmišljamo o tome kako ćemo dobiti diplomu i kako ćemo se zaposliti. A kada se napokon zaposlimo, čovjek već polako mašta kako će proživjeti svoju starost, hoće li biti sam ili okružen svojom obitelji i ono temeljno, pred kraj života pitamo se što smo učinili kroz ovaj život koji u svakoj svojoj fazi ima i svoj određeni cilj. I pogled na taj cilj daje nam „vjetar u leđa“ da hrabro podnesemo sve protivštine na ovom životnom putu. Tako i kada započinjemo jednu novu građansku godinu, želimo imati i određeni cilj u njoj. Ne želimo hodati i lutati ovim svijetom bez cilja. A jedini cilj koji imamo kao vjernici jest samo jedan - to je Isus Krist. I ponovno se vraćamo na početak liturgijske godine u kojoj nas sveti Pavao ohrabruje da će nas upravo On „učiniti i postojanima i besprigovornima do kraja“.

Dok možeš čini dobro, jer sutra može biti prekasno

Na tome putu do Dana Gospodina našega Isusa Krista prati nas moćni zagovor, ali ponajviše i primjer Blažene Djevice čiji lik nam tako jasno sjaji na početku svake građanske godine. Vjerujem da imamo mnoge planove za ovu godinu. No najgori su oni planovi koje počinjemo „od sutra“. A stara narodna mudrost kaže da ništa što možemo učiniti danas ne ostavljamo za sutra, odnosno „dok možeš čini dobro, jer sutra može biti prekasno.“ Jer „tempus fugit“ – „vrijeme leti“, a nema gorega nego kada nam vrijeme proleti, a shvatimo da smo učinili premalo ili možda gotovo ništa. Zato već danas želimo započeti s nečim novim, ne samo s novom godinom, već i s novošću svoga života. Te novosti bez Gospodina nema jer „svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je” (Jak 1, 17). A da bismo vidjeli dar potrebno ga je i otvoriti. Što nam znači ako imamo dar, a ne otvorimo ga?! “Jer, dijete nam se rodilo, sin nam je darovan“ (Iz 9,5). Začet je po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije. Ona Ga je prihvatila spremno: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,38). A to znači nasljedovati Gospodina uvijek i svugdje. I kada za nas negdje u društvu nema mjesta, i kada se možda na trenutak Gospodin „izgubi“ iz našega života pa Ga žarko tražimo. A napokon to znači vršiti Božju riječ: „Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti." A on im odgovori: "Majka moja, braća moja - ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše."” (Lk 8, 20-21). I to ne samo u lijepim trenucima, već kada osjećamo i breme križa. Naša Majka je ponovno tu. Kao i na početku godine, i u času naše smrti je tu. Zato gledajmo da to vrijeme proživimo Gospodinu na slavu, po Njegovoj riječi i volji.

Stoga, na početku ove godine i kroz ovu godinu koja je pred nama, neka „svatko bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. A koji se ogledâ u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome“ (Jak 1, 19-25). Amen.