Hvala na povjerenju i dođite nam opet!

Jedno mjesto u koje sigurno često navraćamo je trgovina. I dok smo nekada hodali iz trgovine u trgovinu, danas to ne moramo činiti jer sve imamo na jednome mjestu – u velikim trgovačkim centrima. U njima nam se uistinu nudi sve: „od igle pa sve do lokomotive“. I kada god prolazimo prepunim policama razno raznih proizvoda, čovjek ni sam više ne zna što mu treba i što mu ne treba te u svoja kolica ili košarice stavlja sve, jer nikada se ne zna kada će nam neka stvar zatrebati.

Nakon stavljanja artikala u košaricu ili kolica, dolazimo i do onih „najstravičnijih trenutaka“ naše kupovine, a to su trenuci kada stojimo na blagajni i čekamo da nam se izlista račun svega onoga što smo kupili. I na kraju svega, uvijek se kupac čudi kako je kupio malo stvari, a tako ih je puno platio jer se prisjećamo vremena kada smo za 100 kuna možda i mogli nešto kupiti... A danas dva artikla i eto, 100 kuna je već na računu na kojem nam na kraju uvijek tako lijepo piše: „Hvala vam na povjerenju i dođite nam opet!“ I taj imperativ s kraja računa tako često poslušamo i ponovno se vraćamo i ponovno hodamo bepućima polica i tako opet sve ispočetka.

S „hvala“ sve počinje, a s „oprosti“ završava

No, iako se natpis „Hvala na povjerenju!“ nalazi na kraju računa, danas nam je riječ „hvala“ u središtu razmišljanja... Očito da riječ „Hvala!“ uz „Molim!“, „Izvoli!“, „Oprosti!“ nije uvrštena bez razloga i među riječi koje nazivamo „čarobnima“. Jer svaka ta riječ na drugu osobu djeluje tako čarobno, tako čudesno, a opet, te riječi tako malo ili rijetko upućujemo jedni drugima. Koliko bi svijet, ali i čovjek izgledao drugačije da zna uputiti drugome te riječi. Znak je to da čovjek primjećuje osobu do sebe, da ju cijeni i da mu je stalo do truda ili napora kojeg ta osoba čini. Koliko li nam samo bude teško kada izostane jedna od te četiri čarobne riječi... Ali ipak, među te četiri riječi „Hvala!“ i „Oprosti!“ zauzimaju posebna mjesta: prvo i zadnje. S „Hvala!“ sve započinje, a sa „Oprosti“ taj niz završava. I ako sve u našem životu s time započne, ali i završi, kako je onda moguće da stalno nailazimo na sukobe ili nerazumijevanja... Tada ona jednostavno nisu moguća.

Budući da danas obilježavmo i Dan zahvale za Božja dobročinstva, dalje ćemo se zadržati na razmišljanju nad riječju „Hvala!“. „Hvala lijepa!“, „Nije mi rekao ni hvala!“, „I to mi je hvala za sve.“, fraze su koje upotrebljavamo svakoga dana, a svake nedjelje „Bogu hvala!“ kličemo i govorimo svakom svetom misom jer u konačnici svaka euharistija u biti je zahvala svih nas za sve ono dobro što smo od Gospodina primili kroz tjedan koji je iza nas. Toliko puta se kroz tjedan osjećamo loše, imamo osjećaj kao da smo sami, da nitko za nas ne mari pa se i osjećamo baš kao i gubavci iz evanđelja s kojima nitko nije htio biti ni u doticaju, a kamoli da je netko s njima komunicirao ili s njima imao „nekoga posla.“ No, koliko god naše gube, naše slabosti, mane ili grijesi bili nekome odbojni, Gospodin uvijek ispočetka svraća svoj pogled. On je onaj koji čini prvu gestu, on je onaj koji čuje i vidi naš vapaj da nam se smiluje. „Smiluj nam se!“

Ispunimo životnu košaricu dobrim djelima!

Stoga uvijek i svagda pred Njega dolazimo s košaricom punom vjere jer po tom daru vjere kroz život hodimo s nadom u ono bolje sutra. Jedino smo po vjeri i u vjeri kadri izdržati sve navale Zloga. Posustanemo li u vjeri, udaljujemo se od Gospodina i zaboravljamo mu reći čak i svoj „Hvala!“ za sve što je učinio za nas: a „radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao je s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom i rodio od Marije Djevice...“ i „nitko nema veće ljubavi od one da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ Toga se spominjemo na svakoj svetoj misi i na tome smo Gospodinu najviše zahvalni i kličemo Mu svoj „Hvala!“

Gledajmo idući tjedan da nam račun iz Gospodinove trgovine bude što duži, košarica što punija dobrih djela kako ne bi na Gospodinovu blagajnu došli praznih ruku. A On je radostan kada na račun našega života može napisati „Hvala na povjerenju i dođite nam opet!“