Dođite i vidjet ćete!

Isus nakon krštenja na rijeci Jordanu započinje svoj javni život. Ivan Krstitelj ga prepoznaje kao Jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta. To je probudilo interes dvojice učenika – jedan od njih zvao se Andrija, a obojica su bili njegovi učenici. Krstitelj ih usmjerava na Krista. Ivan je svoje poslanje izvršio. Otkriva nam identitet obećanog Mesije i priprema mu put. Na njegovu reakciju dvojica se učenika odluče na susret s Isusom. U susretu s njime postavljaju pomalo zbunjujuće pitanje: „Učitelju, gdje stanuješ“? No, to je ipak više od zbunjenosti jer se susreću s tajanstvenom osobom Učitelja koji će potpuno promijeniti njihove živote.

Bog se daje i predaje radi nas

Bog svojim pozivom zbunjuje čovjeka. Primjer nam je Samuel iz današnjega prvog čitanja. Iako je danonoćno bio u svetištu Gospodnjem, nije odmah prepoznao Božji poziv. Isus dvojici učenika dobronamjerno i prijateljski upućuje odgovor na njihovo pitanje u obliku poziva: „Dođite i vidjet ćete“. Ništa im nije konkretno odgovorio, ništa nije obećao, nikakav program nije ponudio, osim poziva na tajanstvenu avanturu života. Poziv im upućuje donositelj radosne vijesti, odnosno sama Radosna vijest. To je novost za čovjeka jer u drugim religijama, pa tako i u židovstvu, čovjek se sam nudi božanstvu različitim žrtvama. No, ovdje nam se predstavlja Bog koji zamjenjuje uloge. On se nudi radi nas, daje se i predaje. Bog je po svome Sinu Isusu Kristu dar, žrtva i žrtvenik, Jaganjac koji oduzima grijehe.

Dvojica učenika, zahvaćeni vjerojatno dubokom čežnjom za Bogom i nemirom duha, ostali su onaj dan kod Isusa. Ne znamo što su oni čuli od njega i što se sve dogodilo toga dana. Očito je stvorena neka snažna „kemija“; spoj istinskog oduševljenja i prihvaćanja novosti života. Andrijin dojam bio je tako dubok da je poslije toga pozvao svoga brata Šimuna te mu oduševljeno i svečano priopćio: „Našli smo Mesiju.“ Veće priznanje dostojanstva i autoriteta Isusova teško se može čuti iz usta jednog pobožnog Židova. Nakon susreta s Isusom ništa nije ostalo kao prije.

Kad je Andrija upoznao svoga brata s Isusom, Isus mu obećaje novo ime. On se treba zvati „Petar“, Stijena. Bog poziva imenom. To je njegovo ime, koje je namijenio svome učeniku. Ime je za Izraelca bilo jako važno. Ono je predstavljalo osobu i njezino djelo, njezino poslanje. Tako Isus Petru promjenom imena naviješta ulogu koju će preuzeti kao ovozemaljski kormilar njegove Crkve, odnosno postavlja ga temeljem i autoritetom na kojem će niknuti Crkva.

Učitelja upoznajemo u razgovoru s njime

Vjerujem da je današnji čovjek, htio on to priznati ili ne, jednako u sebi zaokupljen pitanjem kao i ona dvojica učenika: „Učitelju, gdje stanuješ?“ Pitanje može danas i drugačije biti postavljeno: „Bože moj gdje si? Gdje stanuješ u mojim problemima, strahovima, tjeskobama i brigama, suzama i jadu… u mojoj sreći i zadovoljstvu u mojoj radosti i osmjehu?“ Prije svega to je pitanje vjere i potrebe za Bogom u svome životu. Jedini i najveći problem čovjeka jest taj što nema hrabrosti upitati Boga gdje stanuje, gdje stanuje Isus Krist u njegovu životu. No, Bog nam jednako odgovara dobronamjernim i prijateljskim odgovorom: „Dođite i vidjet ćete“.

Temeljno mjesto susreta s Učiteljem jest Božja riječ i euharistija. Meditacija i akcija u zajedništvu s Bogom. Učitelja upoznajemo u razgovoru s njime. To je molitva. Iskrena i spontana, kao razgovor prijatelja s prijateljem u kojega imamo povjerenje. Potrebno je samo odgovoriti na Božji poziv, prihvatiti Boga i njegovu volju, no to zahtjeva da se čovjek riješi svih svojih životnih idola koji ga sputavaju i oholosti. Isus ne djeluje u čovjekovom životu po principu površnosti krpanja rupa, nego temeljito obnavlja ljudsko srce ako mu se predaje. Tada se susreće Bog, prima Božji blagoslov i blagostanje života.