Božja presuda – razlog našeg veselja, radosti i nade

Jedno od češćih pitanja koja mi ljudi postavljaju vezanih uz Boga i njegov odnos s čovjekom jest zasigurno - „Što vi mislite koje ćemo riječi čuti jednoga dana kada dođemo pred lice Božje?“ Moram priznati da me takva pitanja uvijek obraduju, jer ipak pokazuju određenu svijest o nadnaravnim stvarnostima kod dotične osobe.

U današnjem evanđeoskom odlomku (Iv 3,14-21) pronalazimo svojevrsnu Božju oporuku čovjeku. Ovdje riječ oporuka baš i ne paše najbolje, ali donosim ju namjerno jer nam ona može puno pomoći kako bi smo razumjeli današnje Evanđelje. Koje su to najvažnije Božje riječi upućene čovjeku koje možemo pronaći u Bibliji? Ili, što ćemo to čuti kada po Božjoj milosti ugledamo vrata raja? „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Iv 3,16) Oporuke obično nisu dugačke, a kada i jesu, to je neznatno s obzirom na život koji je prošao. U oporuci čovjek ostavlja zapisano ono najvažnije što želi da njegovi voljeni o njemu znaju. Puno toga čak i lijepoga ostaje nepoznato, ali ono zapisano u oporuci svi doznaju i pamte. Eto, ovdje imamo jednu rečenicu iz Evanđelja koja je središte Božje oporuke čovječanstvu odnosno ono što Bog stvarno želi da mi o njemu znamo. Ostalo nije nebitno, ali je na drugom mjestu. Ako želiš nešto iz Evanđelja naučiti napamet, uzmi taj redak - Iv 3,16. Kada ti uđe pod kožu da Bog prema tebi i svim ljudima na svijetu ima samo jednu želju, da je On na svom sudu pravde i ljubavi već presudio u korist tvoje radosti i spasenja, onda ćeš sve više otkrivati pravu sliku Božju. Bog je ljubav i njegova jedina želja je radost čovjekova i njegovo oslobođenje od ropstva grijeha koje mu ne dozvoljava da ljubi punim plućima.

Možda vam je sada jasnije zašto ulazna pjesma 4. korizmene nedjelje donosi tekst iz knjige proroka Izaije: „Veseli se Jeruzaleme! Kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nas njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njihove.“ (Iz 66, 10-11) Iz tog istog razloga za ovu nedjelju liturgija Crkve predviđa i ružičastu boju misnog ruha. Radi se o onom dubokom vjerničkom iskustvu veselja i mira jer se približilo vrijeme otkupljenja. Danas smo pozvani barem na trenutak usmjeriti svoje misli na onaj prekrasni tekst hvalospjeva Uskrsnoj svijeći iz liturgije vazmenog bdijenja koji govori „nek se raduje i majka Crkva“.

Naš korizmeni hod ide prema cilju Isusovog vazmenog djela spasenja i u njemu pronalazi svoj smisao. Korizma lišena te Uskrsne perspektive postaje suha i bezdušna. Ona je, naprotiv, vrijeme radosti jer Bog ponovno čovjeku daje novu šansu za obraćenje. Pozvani smo danas razmatrati stvarnost Božje ljubavi koja se objavila u Isusu Kristu. To razmatranje treba biti osobno i životno. Stoga neka u ovome prekrasnom retku iz Ivanovog evanđelja „Bog je tako ljubio svijet…“, svatko od nas danas pročita: Bog je tako ljubio mene te je dao svoga Sina Jedinorođenca da je ne propadnem, da se ne zatvorim u sebe, nego da živim radosno i u miru te primim nagradu vječnog života.