Čovječe, probudi se…
Božićno je vrijeme! Milijuni lampica osvjetljuju ulice i trgove, okućnice i vrtove. Ne vjeruju svi u ovo Otajstvo, pa ipak malotko ne uresi svoj dom „božićnim sjajem“. Čovjek treba svjetla! Čovjek treba nade! Čovjek čezne za istinskom blizinom i ljubavlju, želi bolji svijet, pa makar na trenutak, makar uz božićne lampice.
Paradoks Božića
Kršćanska vjera dovodi nas do izvora svijetla i nade, mira i ljubavi - do betlehemske štalice. «Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan» (Iz 9,5). Prorok Izaija, taj evanđelist Starog zavjeta, najavljuje Onoga za kim čezne čitava ljudska povijest. Najavljuje Izdanak koji će pustinju svijeta pretvoriti u oazu života. Nakon višestoljetne tišine evanđelist progovara: «Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama» (Lk 2,11-12). Bog je tu, među nama! On više nije dalek, postao je jedan od nas. Ne treba ga se bojati, jer se sva njegova veličina skrila u malenosti betlehemskog djeteta. Postao je malenim da bi nas učinio velikima, da bi nas osvojio svojom ljubavlju. Njegovo siromaštvo poziva da ga zagrlimo toplinom naših srdaca. Teško je shvatiti paradoks Božića: Bog zauzima zadnje mjesto, da bismo mi došli na pravo mjesto!
Nedostatak svjedočanskog svjetla
Koje mjesto Isus zauzima u životu današnjeg svijeta? Koje mjesto u životu nas kršćana? Sveti Otac Benedikt XVI. ne boji se istaknuti da Isusu prevelik dio kršćana poklanja zadnje mjesto u življenju i djelovanju. Petar naših dana tako upozorava na nedostatak svjedočanskog svijetla kojim mi kršćani trebamo osvijetliti put čovjeku današnjice do susreta s Isusom. Čovjek traži, ali u šumi izbora često se zaustavlja na onima čija svjetlost je prolazna. Konzumerizam i hedonizam danas su dva najbolja prijatelja koja čovjeku obećavaju raj na zemlji, a pošto ga opiju obećanjima, odvode ga u ropstvo nezadovoljstva i neispunjenosti. Tako naša bogata zapadna civilizacija postaje duhovno umorna i uspavana.
Dopusti da te povede Dijete
Kako ne kriknuti sa svetim Augustinom: «Čovječe probudi se, za tebe je Bog postao čovjekom!» Moderni čovječe, dopusti da te povede dijete iz Betlehema. Ne boj se, pouzdaj se u njega! Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo! Ne stidi se biti svijetlo Isusa Krista čije rođenje je obasjalo cijelu ljudsku obitelj i po tebi želi doprijeti do svakog ljudskog srca.
Vlastita malenost pred nedokučivom Božjom tajnom
Ipak, moćne silnice današnje civilizacije nikad neće uspjeti poljuljati veličinu Božje malenosti koja potiče na poniznost, dobrotu i ljubav. Ovo su glavni „materijali“ za gradnju Božjega Kraljevstva koje Duh Sveti pobuđuje u srcima tolikih muževa i žena, djece i mladih. Svjedoči to i posvećenje velebne bazilike Svete Obitelji u Barceloni prije dvije godine. Sveti Otac Benedikt XVI. nije skrivao duboku radost prepoznajući u tom remek-djelu Antonija Gaudija znak vremena. U Španjolskoj, koja kao da želi iščupati svoje duboke kršćanske korijene te podrhtava od potresa sekularizma kojem je epicentar obitelj, nikla je prelijepa bazilika Svete Obitelji. Postala je nezaobilazna meta tisućama posjetitelja koji svakodnevno čekaju satima u redu da bi zavirili u taj kutak koji svjedoči da vjera u Španjolskoj nije ugasla, već se raspiruje. Nesvakidašnja ljepota ove građevine i šuma stupovlja koje se uzdiže u visinu, ostavlja na svakom posjetitelju utisak vlastite malenosti pred nedokučivom Božjom tajnom. Tek kada dođe do oltara, upre pogled u visinu kroz otvoreni toranj i ugleda plavetnilo neba, čovjek kao da prestaje osjećati vrijeme i prostor biva „ponesen“ u visinu. Gaudijevo djelo kao da želi privući oltaru gdje se doista spajaju Nebo i Zemlja.
Uzor i izazov kršćanskoj obitelji
Božić i obitelj su nerazdvojni. Pred današnju obitelj, osobito pred mlade, svijet i njegovi vođe stavljaju mnoge izazove. Često u svojoj nutrini postavljamo opravdano pitanje: ako se ovako nastavi, kako će to biti? Ako se društvo nastavi graditi bez Boga, ima klimave temelje. Ali, mi vjerujemo da Duh Sveti kroz krizu privlači ljude u ljepotu Božje blizine. A svaki govor o obitelji ima izvor u svjetlu koje dopire iz Betlehema koji ne prestaje čuvati uspomenu na Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Ova je uzor i izazov svakoj kršćanskoj obitelji da postane i ostane svetište života.
Autor: vlč. Ivan Grbešić
