Isus – dobri Pastir

Biblijska tema Boga-pastira i zatim Mesije-pastira vrlo je draga Staromu zavjetu, a često se ponavlja i u obnovljenoj Liturgiji koja rado koristi proročke tekstove kao uvod u odlomke iz Evanđelja sa sličnim mislima.

Izdanak pravedni

Na Jeremijina usta Bog osuđuje zle, nevrijedne pastire: „Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje“. Umjesto da skupljaju ovce – narod Božji – oni su ih raspršili; umjesto da ih čuvaju, oni su pustili da propadnu, zbog toga će ih Bog i kazniti. On će se sam pobrinuti za „ostatak svojih ovaca“, povjerit će ih dostojnim pastirima; štoviše, podići će iz Davidova potomstva „izdanak pravedni“, to jest Mesiju - kralja-pastira koji će raspršene ovce Izraela konačno skupiti, i one će uživati sigurnost, pravdu i mir. Pripjevni psalam ove nedjelje u kršćanskom smislu označuje lik Isusa, dobrog pastira, i izražava radost vjernika koji u njemu nalaze svako dobro: „Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam“. On brižljivo bdije nad svojim stadom, brani ga od opasnosti, hrani ga za bogatim stolom svoje riječi, svoga Tijela i Krvi.

Oblikovati svoj život prema Isusovu primjeru

Evanđelje pak sažeto opisuje djelovanje Isusa kao pastira. Njegova glavna briga jesu apostoli, izabrani dio njegova stada, koje je okupio oko sebe nakon njihovih napora kada su prvi put poslani: „Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo“. Plodno apostolsko djelovanje nije moguće bez ovog odmora uz Učitelja što ih krijepi i daje, ne samo fizičke, nego i duhovne snage. To su stanke molitve, unutarnjeg osluškivanja kako bi dublje proniknuli Gospodinovu riječ i sve je bolje ostvarivali u svom životu. Evanđelje zatim prikazuje naporno Isusovo djelovanje za ljude (dakle za sve nas) koji su se tiskali oko njega i nisu ga puštali ni časa da bi se odmorio: „Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo, pa nisu imali kada ni jesti“. A kad je Gospodin s Dvanaestoricom otplovio da nađe malo osame, narod ga dostiže, štoviše, preteče tako, da je – pošto se iskrcao – opet bio pritiješnjen od naroda. „Bijahu kao ovce bez pastira, pa ih poče poučavati mnogo čemu.“ Zaboravivši potpuno na sebe vidimo da se Isus brinuo za stado koje mu je Otac povjerio; da narod poučava, a kasnije će ga otkupiti na križu. On je dobri Pastir koji daje život svoj za ovce svoje i uči da isto čine oni koji ga predstavljaju. Iako znamo da su biskupi i svećenici jedini službeni pastiri Božjeg naroda, ipak na skromniji i indirektniji način u toj službi sudjeluju svi oni koji zauzimaju odgovorno mjesto u obitelji, školi ili društvu. Zato da bi na pravi način ispunili svoju dužnost, svi moraju upirati pogled u Isusa i prema njegovu primjeru oblikovati svoj život.

Jedan Pastir i jedno stado

Drugo čitanje dopunjava ovo razmišljanje sjećanjem na sveopće spasenje po Kristu. On je k sebi privukao udaljene ovce – pogane – sjedinjujući ih u jedinstveno stado s bližim ovcama Izraelovim koje su već pripadale Božjem narodu. On od dva naroda – pogana i Židova – učini jedan narod, „te ih izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo“. Doista, po njegovoj smrti svi su ljudi međusobno postali braća i djeca Oca nebeskoga. Dakle, po njemu svi „jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu“. Dakle, samo jedan Pastir i samo jedan Otac kojega trebamo ljubiti i slušati, jedno stado i jedan ovčinjak kojemu pripadam i u kojem ostvarujemo plod života koji je Isus žrtvovao za svoje ovce.