Ne plašite se Božjeg poziva!

"Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite, dakle, gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju" (Mt 9, 37-38). Povodom obilježavanja Tjedna molitve za duhovna zvanja, vlč. Dubravko Škrlin Hren ispričao nam je kako kao povjerenik za pastoral duhovnih zvanja priprema bogoslove za njihovu buduću svećeničku službu te ohrabrio mlade koji razmišljaju o duhovnom pozivu da ga bez straha prihvate.

Povjerenik ste za pastoral duhovnih zvanja Zagrebačke nadbiskupije i jedan od odgojitelja u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Na koji način pripremate mlade koji su se odlučili za svećenički poziv za njihovo buduće djelovanje? Koliko trenutno ima bogoslova i iz kojih su biskupija? 

Odgoj i boravak u bogosloviji nude kandidatima rast i sazrijevanje u ljudskim, duhovnim i intelektualnim vrlinama, kako bi se što više pripremili za rad u Crkvi i za svoje buduće poslanje. Bilo bi ovdje preopširno govoriti o našem tjednom dnevnom redu ili pak o godišnjem planu, no spomenut ću samo neke segmente odgoja. To je prvenstveno vlastita duhovna izgradnja, redovito pohađanje studija i osobni studij koji se proširuje kroz različite prigodne teme i tribine, pastoralni i socijalno–karitativni praktikum, njegovanje zajedništva kroz molitvu i rad u duhovnim grupama i slično. Tu su i različite prigodne vježbe i redoviti susreti po godinama koji pomažu kandidatima kako bi stekli što bolju spremu za budući svećenički rad. U našoj zagrebačkoj bogosloviji trenutno ima šezdesetak bogoslova iz različitih (nad)biskupija (Zagrebačka, Požeška, Sisačka, Varaždinska i Bjelovarsko–križevačka).

U danima koji su pred nama, od 23. do 29. travnja obilježit će se Tjedan molitve za duhovna zvanja. Koja su događanja pripremljena u sklopu tog Tjedna?

Da, pred nama je 49. svjetski dan molitve za duhovna zvanja. Spomenuti Tjedan na području naše nadbiskupije zajedno pripremaju Povjerenstvo za pastoral duhovnih zvanja, Bogoslovija i Povjerenstvo za zvanja iz redovničke unije. U četvrtak, 26. travnja s početkom u 18 sati svečano misno slavlje u katedrali i molitvu za duhovna zvanja predvodi pomoćni biskup zagrebački mons. Valentin Pozaić. Potom slijedi predstava pod nazivom „Čovjek koji je bio Četvrtak“ koju izvode naši bogoslovi, a koja će se održati u dvorani „Vijenac“ u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu s početkom u 19 i 30 sati. Tiskali smo i ove godine prigodnu sličicu s molitvom za svećenička zvanja koju ćemo dijeliti u katedrali, ali i na župama kamo idemo. Ovih dana sudjelujemo i u prigodnim emisijama na više radio postaja, govoreći o važnosti i vrijednosti svakog duhovnog poziva. U nedjelju, 29. travnja cijela bogoslovija, podijeljena u šest grupa, ide u različite župe naših (nad)biskupija gdje će animirati misna slavlja i ponuditi prigodni program vezan uz duhovna zvanja. Održana su ovih dana i dva dekanatska susreta ministranata, u Karlovcu i u Zaprešiću, a tiskana je i knjižica s molitvenim materijalima koja je poslana na sve župe i samostane u Nadbiskupiji.

Kakvo je prema Vašem mišljenju trenutno stanje s duhovnim zvanjima – jesu li zaista u krizi kako se čini zadnjih godina? Kako ste se Vi odlučili prihvatiti taj poziv?

Nisu u krizi zvanja nego odazivanja. Siguran sam da i danas Bog zove i poziva, ali pitanje je koliko smo mi ljudi spremni za odgovor, imamo li hrabrosti odgovoriti. Božji je poziv zaista nešto uzvišeno i dragocjeno. Ne propustimo tu priliku i ne dajmo se omesti različitim drugim ponudama i pozivima već otvorimo svoja srca kako bismo dobro čuli i razumjeli da nas Bog poziva na nešto lijepo. U našoj bogosloviji osjećamo zadnjih godina lagani rast onih koji se zanimaju i ulaze u bogosloviju. Dar je to Božje dobrote. Sve te mlade ljude preporučam u molitve, te pozivam i druge mlade koji u svom srcu osjećaju Božji glas da nam se jave. Za mene osobno bila je presudna uloga župnika, osjetio sam da bih volio raditi sve ono što čini moj župnik. To je bilo dovoljno da krenem putem svećeništva i radostan sam u toj službi. Svoje zvanje ne bih mijenjao ni za što na svijetu.

Koje aktivnosti organizirate tijekom godine, a u koje bi se mladi koji su prepoznali poziv mogli uključiti i intenzivnije razmisliti o ulasku u bogosloviji?

Tijekom godine uz već nešto gore navedeno imamo redovite ministrantske susrete (jesenske i proljetne) na zagrebačkoj Šalati, u Međubiskupijskom sjemeništu. Susreti za ministrante osnovnih škola odvijaju se na dvije razine: za niže i više razrede. Sve više se održavaju i organiziraju susreti ministranata na dekanatskoj razini, gdje je neizostavna pomoć kapelana i vjeroučitelja. Na bogosloviji pak jednom mjesečno imamo susrete s onim mladim ljudima (srednjoškolci, studenti, radnička mladež) koji razmišljaju o duhovnom pozivu. Redovito četvrtkom navečer u našoj katedrali animiramo misno slavlje i klanjanje za nova duhovna zvanja. 

Što biste poručili mladima koji se kolebaju i razmišljaju te možda iz straha ne žele prihvatiti taj poziv? Što je najvažnije za tu odluku i ustrajanje u njoj?

Poručio bih da se ne trebaju bojati, ne treba se plašiti Božjega zova. Bog nam želi dobro, želi nas obogatiti, ispuniti, osmisliti naš život. On nam ne otima, već daruje pravu slobodu i životnu radost. Pozivam svako mlado biće koje osjeća u sebi i u svom srcu da ga Bog zove, neka nas slobodno kontaktira. Svakom mladom čovjeku želimo pomoći da razabere što to Bog od njega traži u životu, te da nađe mir i ispunjenje svoje želje. Ponavljam, ne treba se bojati, ne treba samo u sebi nositi skrivenu želju, već je valja i s drugima podijeliti. Možda je nekome teško povjeriti razmišljanja o duhovnom pozivu sa župnikom, s roditeljima, braćom ili slično. No, i to je za početak razumljivo. Zato smo mi kao Povjerenstvo ovdje, zato je bogoslovija tu kako bi svatko mogao doći, razmisliti o sebi, otvoriti se, povjeriti se i prepoznati Božji plan za budućnost. Da, spomenuli ste i kolebanje. I to je sastavni dio sazrijevanja poziva. To „kolebanje“ postaje sve manje kada čovjek prepozna životnu odluku i pronađe cilj. Molitva je također bitna sastavnica koja zajedno s redovitom euharistijom učvršćuje zvanje. Onima koji osjećaju u srcu Božji poziv rekao bih: Ne boj se, nego raduj se! S punim povjerenjem prepusti se Gospodinu i On će sve mudro voditi!