Povjerovasmo ljubavi Božjoj

U duhovno sjećanje na Isusovu muku na križu mogu nas uvesti riječi apostola Ivana. Kao očevidac Isusovih posljednjih dana i sati on svjedoči: „Mi smo upoznali ljubav Božju i povjerovali joj.“ Upoznavanje Božje ljubavi prema nama jest trajan duhovni proces. Razmatranje otvara vidike da promatramo kako nas je Isus kroz svoju agoniju ljubio do kraja. Važno je znati želje Isusova srca da nas privuče k sebi i tako u nama ljubav raste kroz sve dane našega života. Mnogi ljudi vole se ovih dana ispovijedati, pomiriti se s Bogom i s ljudima te uživati u blagosti Božjega praštanja i milosrđa. Tako u Isusovom križu i u našim osobnim križevima ojačavamo volju da uvijek tražimo i činimo ono što je po Božjoj volji.

U 6. stoljeću prije Krista babilonski kralj Nabukodonozor napravio je zlatni kip i tražio od svih ljudi da mu se klanjaju kao Bogu. To je zatražio i od tri izraelska mladića neobičnih imena – Šadraka, Mešaka i Abed Nega, ali oni su ostali vjerni Bogu svoga židovskog naroda. Kralj ih je za kaznu bacio u ognjenu peć, ali vatra ih nije zahvatila. Iz peći se začula pjesma, a kralj je s njima u peći ugledao i četvrtog čovjeka sličnog sinu Božjemu.  Na kraju i sam kralj glasno priznaje: „Blagoslovljen bio Bog koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdaše u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!“ Mladići su kroz kušnju užarene peći sačuvali vjeru i izvršili Božju volju.

Stalno ispunjavanje Božanske volje pokazuje nam Gospodin Isus. On kaže: „Siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla“. Savršena poslušnost Bogu, svome Ocu, bila je Isusova duhovna hrana. Pa ipak, Isus, za razliku od izraelskih mladića nije bio spašen od nasilne smrti na križu. Sveto pismo nas uvodi u Isusovu agoniju u Maslinskom vrtu ovako: „Isus je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja“.

U svim parnicama, procesima i situacijama bez obzira na njihove zemaljske ishode, bez obzira na zlatne kipove i lažne bogove, palače pravde i nepravde,  moguće je očima duše vidjeti Onoga koji nas poziva na svakodnevno i vječno ujedinjenje s našim nebeskim Ocem, s njegovom ljubavlju i spasenjem. S ponosom vjere promatrajmo tajnu Isusove muke, smrti i uskrsnuća te govorimo lijepo o Bogu u kojeg se uzdamo: „Blagoslovljen neka bude Bog!“