Izazov ljubavi

Prošle nedjelje u središtu našega razmišljanja bio je vinograd, ili još konkretnije, trs, kao slika Gospodina, te vinogradar kao slika nebeskoga Oca koji se brine za svoj vinograd kako bi donio čim više plodova. Danas nas Božja riječ uvodi u nešto što još konkretnije, još izazovnije za svakoga od nas: poziva nas da se međusobno ljubimo, a kao izvor te ljubavi nudi nam se zagledanost u ljubav koja je prisutna u odnosu Oca, Sina i Duha Svetoga.

O ljubavi, koliko je god lagano promišljati i o njoj pisati, još teže ju je provesti u djelo. Svi mi znamo što, koga, kada i koliko ljubiti, ali kada trebamo naučiti kako ljubiti, to nam već ide jako teško. Odnosno, bit će nam uvijek lakše učiti drugoga kako bi on to trebao ljubiti, ali kada sam sebe zapitam kako trebam ljubiti, onda izbjegavam odgovor. Jer odgovor je težak i zahtjevan.

Bog je Ljubav

Na ovom svijetu ima vrlo mali broj pjevača koji se nisu uhvatili „u koštac“ sa stihovima koji pjevaju o ljubavi. Tako će neki pjevati da je ljubav bol, zatim će je neki proglasiti najjednostavnijim zvukom s četiri slova (eng. „love“), neki će pak zbog nedostatka ljubavi prelaziti iz dura u mol, dok će nas drugi pozivati da vjerujemo u ljubav i da bez nje ne živimo. Od svih tih stihova, ali i drugih stihova o ljubavi, najljepši stih o ljubavi ostavio nam je sveti Ivan apostol koji proglašava da je Bog ljubav. „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas...“ 

Gospodin nas ljubi do kraja – zbog te i takve ljubavi kakvu On ima prema nama, sišao je s nebesa „radi nas i radi našega spasenja i postao je čovjekom". Postao je Emanuelom – Bogom s nama.

Ljubav nikad ne prestaje...

Danas će nam se na tržištu nuditi razni načini kako ostvariti ljubav. Vjernik, dok ljubi, uvijek pred sobom ima Gospodina i ljubav koju On ima prema svima nama. Jer upravo je ta Gospodinova ljubav koja nas uvijek ispočetka tjera da budemo „ludi“ i da prvi kažemo oprosti, da prvi zaboravimo nanesenu uvredu, da ljubimo drugoga bez obzira na sve njegove slabosti, mane ili nedostatke. Ljubav kao takva jednostavno u drugome vidi samo dobro, ono što je u čovjeku pozitivno, a u onom što je kod drugoga možda negativno, pomaže mu na putu da se čovjek popravi. Možda će na tom putu biti i raznih padova i nerazumijevanja, ali „ljubav nikada ne prestaje.“

Vjerujem i nadam se da je svatko iskusio u životu što mu i koliko mu znači osoba prijatelja. Koliko je osoba prijatelja važna čitamo u šestom poglavlju u Sirahovoj knjizi koja prijatelja naziva balzamom života i životnim blagom, a nalazi ga onaj koji se boji Gospodina. Prijatelj, pravi prijatelj, je ona osoba koja će nas uvijek i svagda prihvatiti takve kakvi jesmo, razumijet će nas u svakoj našoj situaciji. I ono najbitnije... Prijatelj te ne ostavlja samoga. On je uvijek tu i spreman pomoći. A u nevolji se prijatelj najbolje prepoznaje. Nažalost, neka prijateljstva sklapat će se iz koristi ili užitka, a malo njih će se sklopiti zbog osobe same.

Staviti Gospodina na prvo mjesto

Oca, majku, braću i sestre, u životu nismo birali. Prijatelja smo si izabrali i u njemu gledamo pouzdanu zaštitu. I nas je danas Gospodin izabrao da mu budemo prijatelji, da nam u Njegovom društvu bude ugodno. Kao njegovi pravi i izabrani prijatelji, dolazimo svaki dan pred Njega, iznosimo mu cijeloga sebe znajući da nas neće nikada odbaciti bez obzira na sve. On je onaj od kojega jedino možemo učiti kako se ljubi na ispravan način.

Kako bi kroz život mogli ljubiti na ispravan način, stavimo Gospodina na prvo mjesto. On je Onaj kojega smo pozvani u životu prvo ljubiti. To ne znači da druge oko sebe (roditelje, braću i sestre, prijatelje) onda manje ljubim. Čak štoviše! Ljubim ih još više. I to samo zbog jednoga – zbog Gospodina!

Stoga, „krenimo svi, zavrtimo svijet u ritmu ljubavi! Nek se raskinu sada okovi svi i nek se okreće u ritmu ljubavi...!“