Kako biti zrnce soli i svjetlo svijeta?

Drage sestre, draga braćo!
Prošlih nedjelja Božja riječ bila je, a i danas je, usmjerena na naša osjetila. Tako nam je nedavno pogled po Ivanu Kristitelju bio usmjeren prema Jaganjcu Božjem koji odnosi grijehe svijeta i on je vidio Božjega Duha gdje silazi i ostaje na njemu te svjedoči i nama danas da je Isus Sin Božji. Zatim Isus poziva svoje učenike koji na njegov glas spremno ostavljaju mreže i svoje obitelji i hite prema Gospodinu. Čuli su mu glas među tolikim drugim glasovima. Starac Šimun ponovno vidi. Vidi Božje spasnje koje je Gospodin pripravio pred licem sviju naroda, vidi svjetlost na prosvjetljenje naroda... Ali vidi i dalje od toga. Vidi i križ. „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”

Što ćeš izabrati s „jelovnika“?

Gorak je okus križa, baš kao i okus soli. Okus križa... Ne volimo ga baš. Ako imamo što drugo na „jelovniku“ radije ćemo izabrati nešto drugo, nešto slađe, a upravo „slatko drvo, slatki čavli, nose teret slatki taj.“ Iako možemo prepoznavati beskonačno mnogo okusa, četiri su temeljna: gorko, slatko, slano, kiselo. A najodgovorniji za okus je jezik koji ne služi samo za gutanje hrane i artikulaciju govornih zvukova. Samo osjetilo okusa je prvo koje se razvija u čovjeka i novorođenče ga ima već četiri sata nakon rođenja i služi se njime pri upoznavanju okoline te zato dijete, sve što ne može doživjeti vidom, sluhom, opipom ili njuhom, opaža okusom i stavlja sve u usta. Koliko nam je sam osjet okusa važan, govori nam i činjenica da on ima važnu ulogu u odabiru hrane koja ne smije dospjeti u organizam kako mu nečime ne bi naštetili ili možda umrli. Kakav će okus imati koja hrana ili piće koju konzumiramo, uvelike ovisi o hrani koju smo jeli neposredno prije. Zato i kulinarski znalci vrlo dobro znaju koja hrana i koje piće idu ili ne idu zajedno jer koji puta kriva kombinacija hrane ili pića može na organizam ostaviti neželjene posljedice.

Čime popraviti gorak okus svijeta?

Kao vjernici, svake nedjelje hranimo se sa dva stola – stola riječi i euharistijskog stola. Tu Božju riječ, poput proroka Jeremije naprosto „gutamo“ jer „kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje.“ Osim Božjom riječju hranimo se i sa euharistijskog stola gdje nam se za hranu daje sam Krist – „Ovo je tijelo moje... Krv moja... Za vas...“

Zašto nam se onda dogodi, da nakon što napustimo ova dva stola, ponovno naš jezik izgovara riječi koje ne bi trebao, zašto opet govorimo povišenim tomom i govorom koji drugi u tom trenutku ne razumije... A nahranili smo se samim Bogom, Njegovom riječju! Zato i ne želimo znati jedni o drugima ništa drugo osim Isusa Krista jer smo sol zemlje. Po tome što smo Kristovi u ovaj svijet unosimo ono što je lijepo i dobro. I sve su to naša mala zrnca soli po kojima ovaj svijet, našu domovinu, obitelj činimo ljepšim mjestom za život te stoga nismo pozvani ovaj svijet gledati kao negativnu stvarnost, već se svaki od nas svake nedjelje pita čime se to može popraviti gorak okus ovoga svijeta koji je sve više razdiran neslogama. Tu polazi svaki od sebe. Ne čekamo drugoga da se on popravi ili da vidimo koji će on potez povući, već je svaki od nas u ovom svijetu jedno zrnce soli, a prava ljubav i dobrota ne ogleda se u ogledalu ili pak u nekoj uzvišenoj besjedi ili mudrosti, već u osobi Isusa Krista i to raspetoga jer upravo na drvu križa ljubav doživljava svoj vrhunac, tu ljubav polaže svoj završni ispit te na i u njemu pronalazimo slatkoću za kojom toliko žudimo u svojim životima. Biti ovaj tjedan zrnce soli? Biti svjetlost svijeta? Kako? „Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.“ Amen.