1. nedjelja došašća

Zaodjenimo se oružjem svjetlosti

Središnja misao došašća jest iščekivanje Gospodina promatrano kroz različite vidove. Prije svega tu je očekivanje u Starom zavjetu koji je trajno bio usmjeren prema Mesijinu dolasku. O njemu govore proročanstva, koje liturgija donosi u ovo vijeme, kako bi ih vjernici razmatrali da se u njihovim srcima probudi duboka želja i potreba za Bogom - što je sve tako živo opisano u proročkim spisima.

Crkva, pak, u isto vrijeme želi vjernike pozvati da se Svevišnjemu zahvale za neizmjeran dar spasenja. To se spasenje sada više ne ocrtava na obzorju kao neki budući događaj, kao nešto obećano i u nadi, jer je to obećanje već stoljećima ostvareno utjelovljenjem Sina Božjega i njegovim rođenjem u vremenu. Otkupitelj je došao i u njemu su se ispunile nade Starog zavjeta, a otvorile se nade Novoga.

Glas koji poziva

Pitamo se stoga na početku došašća: U čemu je to novo očekivanje? Mislim, ponajprije, u sljedećem: Spasiteljev dolazak mora se dogoditi u srcu svakoga čovjeka, dok je sva povijest čovječanstva već sada cijela usmjerena prema događaju koji iščekujemo, tj. prema slavnom Kristovu povratku na kraju vremena. U tom duhu pokušavamo onda slušati i razmatrati čitanja u došašću.

Prorok Izaija s oduševljenjem govori o mesijanskoj eri kad će svi narodi težiti prema Jeruzalemu kako bi se klanjali samo jednome Bogu i kaže: "Nagrnut će mnoga plemena i reći: 'Hajde, uziđimo na goru Gospodnju, pođimo u dom Boga Jakovljeva, On će nas naučiti  svojim putovima'." Ujedinjeni tako u jednoj vjeri svi će ljudi postati braća i sestre i živjeti u miru.

Jeruzalem o kojem se govori slika je Crkve koju je Bog postavio kao "univerzalni sakrament spasenja" - ona širi ruke prema svim ljudima da ih dovede Kristu kako bi, slijedeći njegov nauk, živjeli kao braća u slozi i miru. Ali nameće nam se i pitanje koliki put treba još prevaliti da bi se to potpuno ostvarilo! Svaki bi kršćanin stoga poučen današnjim čitanjima trebao biti glas koji Izaijinim žarom poziva ljude jedinoj vjeri i bratskoj ljubavi.

Sveti Pavao pak govori upravo o tome što moramo činiti da hodimo u Gospodnjoj svjetlosti i poziva: "Odložimo djela tame!", to jest grijeh u svim njegovim oblicima, i "zaodjenimo se oružjem svjetlosti", odjenimo se krepostima, osobito vjerom i ljubavlju. To je potrebnije od svega drugoga, jer sada nam je bliže spasenje: povijest se naime odvija, kreće prema svojoj posljednjoj fazi, a to je konačni Gospodinov povratak. Vrijeme koje nam još preostaje prije toga cilja, mora biti  zato živo upotrijebljeno!

Gospodin je blizu!

Mi znamo i vjerujemo da je Gospodin već došao po svojem rođenju u vremenu, u Betlehemu; on je stalno prisutan u životu svakog čovjeka i čitavog čovječanstva, a doći će i na kraju vjekova: njega dakle moramo primiti, slijediti i očekivati u vjeri, u nadi, u ljubavi, živo i djelotvorno. Sam je Isus govorio o takvom držanju iščekivanja u bdjenju, a to onda mora biti trajna oznaka svakog kršćanskog života: "Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi!"

Ta budnost na koju nas Isus poziva označuje općenito cjelokupnu kršćansku angažiranost. Pojedinačno i zajednički moramo se zalagati za osobno i vlastito samoostvarenje po Bogu i za boljitak svijeta. U svim prilikama i neprilikama života Bog nam dolazi u susret kako bismo i mi jedni prema drugima gajili susretljivost te zajedno učinili što više dobra.

Zato uložimo sav svoj žar i mar u izgradnju svijeta, u životnu borbu za bolji, Božji svijet. I Gospodin Isus koji je ugradio sav svoj mladi život, sve do smrti, da nastane Božje kraljevstvo u svijetu u tome će nam pomoći i bit će uvijek s nama. A da bi sve to mogli ostvariti, uz bdijenje i rad svi mi moramo i moliti. Molitva, naime, usmjeruje i podiže naš duh k Bogu koji je jedini putokaz i svjetionik našemu životu u tami ovoga svijeta. Stoga je najbolje često se sjetiti Boga. Molitva nas stavlja u prisutnost Boga i osigurava nam njegovu pomoć. Velika je moć molitve, prava je velesila koja spašava sve one koji se mole. A propadaju oni koji se ne mole i ne utječu Bogu za pomoć. Zato bdijte i molite! Gospodin je blizu!

Autor: vlč. Tomislav Kralj

Objavljeno: 27. 11. 2011. u kategoriji Duhovne misli