Isperi mreže

Pripremi se za molitvu: odredi koliko vremena imaš i čvrsto odluči posvetiti ga Gospodinu. Smjesti se na mirno mjesto i dopusti Gospodinu da te zaokupi i uvede u svoju živu Prisutnost, zatraži to. Pročitaj ovaj odlomak Evanđelja (Lk 5 1-7) i zamisli si živo u srcu taj događaj. Sad uđi u meditaciju.

Mnoštvo naroda oko tebe, Gospodine, da čuju tvoju Riječ. Mnoštvo osoba, mnoštvo želja, mnoštvo žeđi, gladi tih ljudi, mnoštvo situacija živih, životnih, mnoštvo čežnji koje duboko kušaju svoje neispunjene duše, srca... A privučene su tebi jer ti si takav Gospodine – ti privlačiš neodoljivo jer ti si ispunjenje želja, voda živa, hrana nepropadljiva, oslonac životni, sigurnost neprevarljiva. Po tvojoj Riječi, Gospodine. Ona mijenja, ona obnavlja, ona savjetuje, ona čini i tebe i mene novim stvorenjem. Jer ona je On sam i po njoj On sam po Duhu u tebi djeluje i nastanjuje se! Učini me, Gospodine, osjetljivim na tvoju Riječ, na njezinu svetost! Učini me poučljivim skroz, otvori oči i uši mog srca! I zaviri sad u svoje srce – što se u njemu nalazi: želje, čežnje, gladi... Idemo sad čuti Gospodina.

Stajaše Isus pokraj Genezaretskog jezera, Tiberijadskog mora.

Kako dobro - volim to more Gospodine, baš ga volim, a još kad sam s tobom, znam, to uvijek tako bude, uvijek se nešto jako dogodi, nešto moćno i duboko i mudro. I uvijek se pred morem sjetim riječi mog prijatelja ribara Tome: „Niki ne more ča more more!“ (Nitko ne može što more može). More je život u kojem smo ti i ja, more provocira, izaziva, kuša i udara, muči i umara, ali još i više miluje i umiva, osvježava i odmara, pere i liječi, obnavlja i hranu daje – daje i Sol da život začini! To je mjesto gdje se tvoj boj, tvoj rast, tvoj susret sa Svevišnjim i tvoje spasenje događa. Kušaj svoje more!

I spazi Gospodin dvije lađe gdje stoje uz obalu, ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.

Lađa i sve ono što se uz nju veže (ribar, mreže) možeš biti i ti sam, sve ono što ti jesi, što činiš i što se ostvaruje. Što se tu događa? Ribari izašli iz lađa. Kao da su predosjećali da se treba spremiti za Gospodina. To je ta tvoja i moja sposobnost da se možemo zaustaviti, izdići iznad lađe svoga života i sagledati što se to u našoj lađi događa, tko me nadahnjuje, za čim se vodim, gdje to love moje mreže pogleda, misli, osjećaja, sluha, dodira...? Savjest na taj čin neprestano poziva kao preteča Božji. Kao i ribari, isperi te mreže, pripremi ih na pranje s Gospodinom. Kako će ti ih on samo očistiti i pripremiti za ulov pravog Života i Darova svojih!

I uđe Isus u Šimunovu lađu, otisnu malo od kraja i poučavaše.

To je Isusova ponuda – da uđe u tvoj život i sve ono što ti jesi i u čemu se ostvaruješ, da ne stoji na mjestu u odabranim trenucima već da s tobom ide kroz svaki trenutak konkretnog života, da te pouči kako živjeti pravi život, ljubav, radost, kušnju, križ, mir... Poput Šimuna dopusti mu da uđe, pozovi ga, daj mu sve dozvole jer on te za svaki dio tvog života pita, i predaj mu se smjelo. Zastani sad malo, posveti se tom njegovo ulasku i otisnuću.

Izvezi na pučinu! Kaže mu Isus. Ali noć cijelu ništa ne ulovismo, Petar odvrati, ali na Tvoju Riječ bacit ću.

Ne nudi ti On siću niti površan život! Ideale ti nudi, želju za najvišim i najsvetijim usađuje! I poziva na hrabrost i odvažnost! Ma, ne boj se neuspjeha! Ma, nije sve na tebi, nešto je i na Meni, povjerenja imaj! Pusti da on bude Srž tvoje mreže, tvojih misli, riječi, djela, osjećaja, vrlina, slabosti, križeva i radosti...

Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba.

Sada, ovdje ste ti i Gospodin. Kušaj s Njime odvažno svoje mreže. Sretno!