Jaganjac koji ide ususret našoj (ne)vjeri

Nakon Božićnog vremena, koje kao da nam je proletjelo, započeli smo s vremenom kroz godinu. Mogli bismo reći da to redovito vrijeme nas vjernike poziva da budemo izvanredni. Ako smo proteklih dana pratili Isusa kroz Evanđelje, vidimo da Isusova svakodnevica nije redovita, nego izvanredna: Isus poziva prve učenike, okuplja mnoštvo, izgoni zloduhe, liječi bolesnike… Čini li vam se ovo redovito, nešto što svakodnevno vidite? Ali s Isusom je svaki dan izvanredan.

Prošle nedjelje slavili smo Krštenje Isusovo. Današnja, druga nedjelja kroz godinu, ne miče nas s rijeke Jordana. Evanđelje započinje onom Ivanovom koju svakodnevno s ushitom ponavljamo u svetoj misi: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“, a završava Ivanovim svjedočanstvom: „Ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.“ Sretna li svetog Ivana Krstitelja! Još sretnijih li nas koji svakodnevno susrećemo Isusa u svetoj misi! Dijelimo li Ivanov izvanredan žar prema Isusu ili  padamo u redovitu mlakost i nesvijest u Isusovu prisutnost u Euharistiji?  

Raj zaista postoji!

Pa ipak, Isus nas i danas ne prestaje iznenađivati i buditi našu zaspalu vjeru. Ovih sam dana pošao u jednu ustanovu. Dok je djelatnica ispunjavala formular, vidio sam na njenom pultu knjižicu neobična naslova: „Raj zaista postoji“. Uspio sam pročitati kratak sadržaj na koricama koji vam donosim u nastavku: 

„Dječak Colton Burpo bio je na granici između života i smrti, no ipak je preživio zahvaljujući hitnom kirurškom zahvatu. Njegova obitelj bila je presretna i zahvalna zbog čudesnog oporavka. Ali oni nisu očekivali priču koju je Colton počeo spontano otkrivati sljedećih mjeseci – priču toplu i čudesnu koja potanko opisuje put njihova sinčića do raja i natrag. Colton je s nepune četiri godine rekao roditeljima kako je tijekom operacije napustio tijelo – a tu je tvrdnju potkrijepio točno opisujući što su njegovi roditelji radili u drugom dijelu bolnice dok je on ležao na operacijskom stolu. Govorio je o svojemu posjetu raju te prepričavao priče koje su mu ispripovijedali ljudi koje je ondje sreo, ali ih za života nije upoznao, otkrivajući događaje koji su se dogodili i prije njegova rođenja. Svoje je roditelje zapanjio i opisima te malo poznatim pojedinostima o raju, koje su se u potpunosti podudarale s Biblijom iako još nije znao čitati. Primjerice, svom je ocu rekao kako su mu anđeli pjevali dok se molio za njegov oporavak.

Četiri mjeseca nakon operacije, Colton je počeo prepričavati stvari koje je doživio dok je ležao na operacijskom stolu. Ispričao je kako je ‘na nebu’ naišao na svoju sestru, što je posebno šokiralo njegove roditelje koji mu nikada nisu rekli da je njegova majka spontano pobacila curicu prije njegova rođenja. Kaže: izgledala mi je poznato. Odmah me počela grliti, govoreći kako joj je drago da ovdje gore ima nekoga iz vlastite obitelji. Colton opisuje Isusa, anđele te kako je Bog "jako, jako velik" i koliko nas voli. Coltonova priča, koju njegov otac pripovijeda dječakovim jednostavnim riječima, nudi uvid u svijet koji nas čeka i u kojemu, kao što Colton kaže: "Nitko nije star i nitko ne nosi naočale."

Molimo Isusa da nam njegova riječ, sveta misa i znakovi vremena poprave dioptriju vjere te ga prepoznamo u svakodnevici.