Otkrij tajne Ureda za pastoral mladih

Valentina Gusić ima 24 godine i apsolventica je novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Marku Mišeriću su 22 i student je 4. godine elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Oboje svoje slobodno vrijeme provode u Uredu za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije stavljajući sve svoje talente u službu svojih vršnjaka i pomažući Povjereniku za mlade u ispunjavanju najljepše službe u Nadbiskupiji. Valentina i Marko u ovome razgovoru otkrivaju sve tajne Ureda za pastoral mladih :o)

Djelatnici ste Ureda za pastoral mladih. Koja je zapravo vaša uloga i kako izgleda jedan dan u Uredu?

Marko: Pa kud odmah u glavu? A di je ono standardno upoznavanje na početku - kako se zoveš, otkud dolaziš,... ? Ovako stječem dojam da te uopće ne zanimam ja, nego samo što korisno radim :o) Ali dobro, ja sam Marko (sad vidim da si u uvodu spomenula nešto o nama, pa ti opraštam), najkraće sam u Uredu i zadužili su me za animatorske tečajeve u organizaciji HBK koji će početi na proljeće, također za sve moguće kompjutorske i slične probleme - zna se koga se zove :o) Uz to imamo zajedničke zadatke kao npr. briga o web i facebook stranici Ureda, organizacija formacije animatora... A jedan dan u Uredu zna biti zanimljiv. Dođem u Ured kad se probudim, pročitam mailove i op, već je vrijeme ručka (dugo čitam mailove, da ne bi pomislili da dugo spavam :o)). E, onda se razbudim i nema mi kraja. No dosta o meni, Valentina će sad reći neke ozbiljne stvari.

Valentina: Kako ja spavam kraće od Marka, moj dan u Uredu počinje ranije, ali na isti način. A dana ima mirnih, a ima ih i pomalo kaotičnih; nekad je netko od nas sam u Uredu, a nekad ekipa navali pa nam je pretijesno :o) Nijedan naš dan nije isti, svaki nosi sa sobom nove izazove i nove zanimljivosti, ali ono čega nikada ne nedostaje su smijeh i radost. Kod nas je uvijek veselo i možda je upravo ta naša mladenačka radost najveće bogatstvo Ureda za mlade koja se onda poput virusa širi dalje :o) Što se tiče uloga, svatko od nas ima svoje talente. Marko je, kao što sam kaže, stručnjak za kompjutore i kad pošteka sve kablove na prava mjesta, ide to njemu :o) Marko Barišić je zadužen za studente, Elizabeta i ja radimo sve ostalo, a naša najveća briga je web. Važno je reći da svi mi (i Elizabeta i oba Marka i ja) uvijek u svakom projektu sudjelujemo od početka do kraja dajući svoj maksimum. Već smo dovoljno dugo zajedno, dovoljno se poznajemo da znamo tko može „potegnuti“ na koju stranu i svaki dio svakog projekta ima nekog svog „koordinatora“, ali ne dijelimo svoje poslove po ulogama, svi smo uvijek tu za sve. 

Na vama je velika odgovornost, međutim imate i veliku privilegiju. Što za vas znači rad u Uredu i koje promjene je unio u vašu svakodnevicu?

Marko: Pa nije baš unio previše promjena što se tiče rasporeda, i dalje nemam vremena :o) Taman sam prije ljeta odlučio smanjiti obaveze kako bih imao više slobodnog vremena, ali dogodilo se animatorsko ljeto na kojem sam bio animator (to je jedna zanimljiva priča, ali mislim da će intervju i bez toga biti predugačak) i naš najdraži povjerenik Ivica me nagovorio da pomognem Uredu. Promjena koju je rad u Uredu unio je ta što sam upoznao puno novih zanimljivih ljudi i što sad svakodnevno provodim po nekoliko sati sa svećenikom u blizini i moram priznati da to uopće nije loše. Vidim neke stvari s druge strane medalje koje se baš i ne mogu vidjeti u medijima. Mislim da je naš zadatak mladima pružiti potporu i informacije, približiti im Bibliju i Katekizam Katoličke Crkve, te ih uputiti na bogat sadržaj po župama i zajednicama.

Valentina: Rad u Uredu moju je svakodnevicu preokrenuo za 180 stupnjeva :o) I to je zaista jedna velika privilegija koju mi je Gospodin darovao. Ni slutila nisam prvi puta kada sam susrela tada novopečenog povjernika za mlade da ću i ja biti jedan kotačić u ostvarivanju snova koje je on tada sanjao i da će mi iskazati toliko povjerenje i čast i podijeliti sa mnom sve ljepote, kako ju je sam nazvao, najljepše službe u Nadbiskupiji. Vrlo nas često pitaju kako samo završili u Uredu za mlade, a kad već Marko neće, ja ću produžit intervju jer priča je zaista nevjerojatna, kao i njezin Autor koji ju je u svojoj providnosti napisao i ispričao. Mi naime, nismo poznavali vlč. Ivicu, ali Bog nas je nekako ubacio na njegov put. Kada je Ivica postao povjerenik, nazvala sam ga da napravimo intervju za web, a budući da je on u to vrijeme pripremao hodočašće mladih u Mariju Bistricu, zamolio me da mu pomognem s prijavama. Elizabeta je prvoga jutra prijava došla prijaviti svoju župu i ostala i taj dan, i idući, i onaj iza njega... Marka Barišića je Ivica „zaskočio“ na Facebooku, a Marko Mišerić je pak u potpunosti „osvojio“ Povjernika na Malom Lošinju nakon što je, po Betinoj preporuci, postao animatorom. U međuvremenu smo postali prava mala obitelj, a blagoslovi i bogatstva koje svakodnevno dajemo jedni drugima su neprocjenjivi. Naš kardinal je jednom rekao: „Pred vama je život koji trebate obojati bojama smisla, nade, povjerenja i ljubavi“. Mislim da upravo to činimo – svakodnevno bojamo jedni drugima živote tim najljepšim bojama. U nešto više od godinu dana, koliko sam u Uredu za mlade, puno je ljudi ušlo u moj život i dodalo mu jednu novu nijansu koja ga čini ljepšim i potpunijim. Svaki moj dan započinje i završava s Pastoralom mladih i svaki moj dan je ispunjen velikom srećom.

Koji događaj ili projekt u protekloj godini biste istaknuli kao posebno značajan?

Valentina: Godina iza nas je bila zaista prebogata velikim i posebnim događanjima. Teško je izdvojiti samo jedan jer upravo je taj mozaik događaja ono što ima poseban značaj; on nam otkriva ljepotu i snagu Crkve koja mladima nudi toliku lepezu divnih darova u kojima mogu zajednički uživati, kao živa Crkva. A i nama u Uredu je odgovoriti na ovo kao da pitaš majku koje joj je dijete draže :o) Ovo je bila godina u kojoj je hrvatska katolička mladež hrabro krenula na nacionalni susret mladih u našu najmlađu Biskupiju. S početkom Godine vjere uputili smo se na zahvalno hodočašće u Rim. U međuvremenu su mladi Zagrebačke nadbiskupije proveli nezaboravno ljeto u Malom Lošinju, a novu su pastoralnu i akademsku godinu započeli hodočašćem u Mariju Bistricu. Ipak, posebna radost koju su mladi Zagrebačke nadbiskupije doživjeli u prošloj godini je niz susreta s našim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem u sklopu inicijative „Misije u gradovima“, a tu je i osnivanje Fonda „Mladi za mlade“ u čije su se djelovanje uključili mladi čitave Nadbiskupije. On je ono što nas na poseban način ujedinjuje i veže.

Marko: Valentina se stvarno trudi skratiti intervju :o) Meni nije tako teško odabrati dijete (XD), definitivno je to Fond „Mladi za made“. 

Marko, kad si već spomenuo Fond - cilj i usmjerenost njegova djelovanja nam je svima poznata i o njoj se govori, ali koji je zapravo njegov značaj? 

Marko: „Uzalud je postiti i ne imati krova nad glavom, posipati se pepelom i plakati bez prestanka. Ako to nikome drugome ne koristi, nisi učinio ništa. Doista, ljubav prema Bogu i čovjeku ne može biti besposlena, ne može biti tek simbolična, ona mora biti stvarna. Inače to nije ljubav, nego privid koji nas može krivo uvjeriti da ljubimo, a zapravo smo miljama daleko od onoga što ljubav jest. Ljubav je stvarna i konkretna ili je nema.“ Značaj fonda je konkretna ljubav mladih prema svojim prijateljima u slabijoj imovinskoj situaciji. Oni tu ljubav iskazuju odricanjem od kava i sličnih za egzistenciju neneophodnih stvari. :o)

Ušli smo u novu godinu. To je obično vrijeme donošenja tzv. novogodišnjih odluka. Koje su odluke i planovi Ureda u 2013. godini?

Marko: Bit ćemo dobri, neki će se odreći pušenja, izbacit ćemo štrumfove iz Ureda, nećemo zafrkavati Marka (manekena), Valentina neće više nakon svake rečenice ubacivati onaj čudni smajlić (kaže da su to oči, nos i usta, a meni više izgleda ko oči, usta i podbradak)... Opet je tu ona zadužena za ozbiljne odgovore :o)      <------  o ovom smajliću pričam

Valentina: Pa ja ću onda vrlo ozbiljno ustvrditi da Ured za pastoral mladih u novu godinu kreće pod olimpijskim geslom „Brže, više, jače!“ :o) Šalim se, naravno! Nećemo se natjecati ni sa kim, pa ni sa samima sobom. Naša jedina želja je nastaviti i u novoj godini mladima Zagrebačke nadbiskupije pružati najviše što možemo. Nastavljamo sa starim, dobro uhodanim, projektima, ali uvodimo i neke novine. Tako u proljeće započinje temeljna formacija animatora za Zagorski arhiđakonat pod nazivom„Mladi za mlade“, za čiju je provedbu zadužen Marko. Na tragu prošlogodišnje inicijative „Misije u gradovima“, u korizmi nas čeka veliko nadbiskupijsko hodočašće mladih u zagrebačku katedralu gdje će se 10. ožujka mladi susresti sa svojim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem. U 2013. godini Ured za pastoral mladih slavi svoj 15. rođendan koji ćemo sigurno obilježiti na poseban način :o) No ne bi bilo fora da vam baš sve sada otkrijem, za to ćete ipak morati, kao i do sada, svakodnevno pratiti svoju najdražu web stranicu :o) I da - štrumfovi ostaju! :o)

Jeste li i vi donijeli neku novogodišnju odluku za sebe?

Marko: Naravno. Počet ću se ranije buditi, čitat ću više knjiga i pogledati nešto filmova. Možda ću i facebook ugasiti. Uhvatit ću harmoniku u ruke nakon osam godina i vratiti nešto sviračkog znanja tog instrumenta, završiti 4. godinu faksa, proputovati Europu i još puno toga.

Valentina: Počet ćeš se ranije buditi? Znači da moja novogodišnja odluka može bit da malo duže spavam? :o) Pa ja sam trenutno zaokupljena pisanjem diplomskog rada i to mi je sada najvažnije. A inače nisam tip od novogodišnjih odluka, nisam ih nikada donosila, mislim da svi moramo na dnevnoj bazi preispitivati svoje postupke i na dnevnoj bazi donositi odluke.

Koja je vaša poruka mladima za novu 2013. godinu?

Valentina: I sebi i svima želim da u idućih 360 dana godine u koju smo zakoračili svakodnevno siju ljubav posvuda oko sebe, da boje živote ljudi oko sebe najljepšim bojama, da budu odvažni i hrabri jer sve mogu u Onome koji ih jača, da budu svjedoci (o tome Papa jako lijepo govori u svojoj poruci za Svjetski dan mladih – svakako ju pročitajte ako još niste, a ako jeste – pročitajte ju još jednom da ponovite gradivo XD).

Marko: Smanjite virtualnu komunikaciju i gubljenje vremena na internetu, družite se s ljudima uživo. Nemojte se zamarati prošlim događajima i sanjariti o drugačijim ishodima, živite u sadašnjosti i trudite se ostvariti svoje snove. Pomažite ljudima oko sebe, to će i njih i vas učiniti sretnima, ali također nađite vremena za sebe. Počnite se baviti nekom fizičkom aktivnosti (makar to bila kratka šetnja svaki dan, vidjet ćete da ste opušteniji i odmorniji) i budite sretni :o)