Bog želi biti s nama

Drage sestre, draga braćo!
Riječi koje ćemo danas čuti ili smo ih već pak puno puta čuli ovih dana jest čestitka koju jedni drugima upućujemo, a to je „Sretan i blagoslovljen Božić!“ Riječi su to koje nam nisu baš u svakodnevnom govoru. Riječi su to koje čuvamo samo za današnji dan, jer današnji dan je poseban, slobodno bismo mogli reći i najposebniji dan u godini. I s pravom onda jedni drugima želimo da nam Božić bude i sretan i blagoslovljen.

Božić je dan koji svi tako željno iščekujemo kroz čitavu godinu. Razlozi? Mogli bi ih nabrajati do sutra. Većina će istaknuti kako im je Božić važan jer se tada okupi čitava obitelj, neki pak jedva čekaju darove, drugi pak iščekuju Djeda Božićnjaka, a vjernik se Božiću raduje samo zbog Jednog: zbog Gospodina – „koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.  I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom“ (Vjerovanje). I čovjek vjernik iščekuje Božić samo zbog Jednoga: zbog Riječi koja je uzela tijelo, zbog Riječi koja se nastanila među nama, zbog Sina koji nam je darovan! „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“ (Heb). Veće radosti od te nema.

Gospodin kuca na naša vrata i čeka

I danas, dok se svijet sve više pita o Gospodinu, gdje je, zašto ne reagira na tolike stvari koje se događaju nama i drugima, a mi pak na drugoj strani možda stojimo bez odgovora, danas nam se odgovor nudi sam po sebi. Odgovor se krije u jaslicama. Odgovor na sva naša pitanja krije se između Josipa i Marije. Baš tamo leži naš odgovor i baš tamo pozvani smo ga potražiti! Svijet je Gospodina iz svoje sredine udaljio i za Njega se danas više ne nalazi mjesta. Čak je i ironično vidjeti na policama trgovina i u izlozima kako je sve ukrašeno božićno, a Božića – tog malog čovjeka, a velikog Boga nigdje... Ni danas se za Njega ne nalazi mjesta... A On želi ući u naš svijet. Zato je i postao nama sličan, zato je Bog i postao čovjekom kako bi čovjeku pokazao gdje se krije prava radost.

Svijet oko sebe i cijeli svijet ne može nitko od nas promijeniti niti nas Gospodin na to poziva. Ali zato od danas svaki od nas može promijeniti jedan drugi svijet – onaj, kako to volimo reći svoj svijet. Ponekad, kada nas netko ne sluša znamo reći: „Pusti ga! Sada je u nekom svom svijetu...“ Koliko li samo u tom našem svijetu, kojeg jedino do kraja poznaje Gospodin, ima sukoba, nepraštanja, osuda, ratova, gladi, žeđi ili pak nemilosrđa. Upravo u taj svijet želi danas ući Gospodin. U tom svijetu želi se roditi. I mijenjamo li taj svijet, mijenjamo cijeli svijet. Tada drugima donosimo radost, mir, blagoslov, osmijeh. „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!«“ (Izaija). Ta promjena nije započela jučer, niti će početi sutra. Ona počinje sada, danas. Sada Gospodin kuca na naša vrata i čeka. A vrata se jedino mogu otvoriti s naše strane.

I dok su poganski hramovi sve svoje mjesto nudili samo za bogove, a malo ili gotovo nimalo mjesta za one koji su im iskazivali štovanje, prostor crkve i Crkve svijetu pruža jednu sasvim novu perspektivu. Gospodin je među nama, Emanuel je – Bog želi biti s nama. Pitanje je samo želimo li mi biti danas i čitavog života s Njim. Želimo li to, sigurno ćemo imati sretan i blagoslovljen Božić! Amen.