Mir vama!

Danas slavimo drugu vazmenu nedjelju i ujedno nedjelju milosrđa. Blaženi Ivan Pavao II. ustanovio je ovaj blagdan odgovarajući na želju našega Gospodina po svetoj Faustini. Današnja misna čitanja posebno svjedoče o tom milosrđu Uskrslog Isusa. Vidimo to u prvim riječima upućenim apostolima. Isus im je mogao prigovoriti što su ga zatajili, izdali, razbježali se i ostavili ga u najtežem trenutku. No, umjesto toga on im upućuje poruku mira i milosrđa. „Mir vama!“ Razmišljajmo kratko o tom pozdravu! 

On je mir naš

Nakon uskrsnuća i dolaskom među apostole, čovjek bi očekivao neke izvanredne riječ od Onog koji je pobijedio smrt, neke egzotične govore... ali ne. On jednostavno kaže: Mir vama! Jednostavno. I to tri puta u ovom odlomku. „Šalom alekhem“ ili „Salam alekum“ (kod naše braće muslimana). Isus preuzima onaj jednostavni oblik svakodnevnog pozdrava: „Dobar dan!“ (ili čak Bok! Zdravo!). To su riječi koje su ionako prisutne u našim ustima. Ništa novo, ništa izvanredno. 

Kada zaželimo nekome dobrotu dana (dobar dan) ili zdravlje ili mir, naše riječi su već ispred nas, davno su nam prethodile jer dobrota, zdravlje, mir ne dolaze time što smo ih izgovorili, nego su već tu, darovani od Onog koji je na najiskreniji način izgovorio te riječi prije nas i za nas. Uskrsli se pojavljuje kao sjaj skriven ispod pepela tih jadnih učenika i shvaćamo da jedino On može izgovoriti bez laži „Dobar dan, dobra večer, Mir vama...“. Naravno, ovdje nije riječ samo o odsutnosti rata. Radi se najprije u unutarnjem miru, oproštenju, pronađenoj radosti, blagostanju... Uskrsli je izvor takvog mira, ali i sam taj mir: „On je mir naš“, kaže nam Apostol. Pobjedom nad smrću i grijehom, on pomiruje sve ljude s Bogom. Mračne sile su pobijeđene, a mir sada vlada, iako neprestano radimo protiv toga mira.    

Vjerovati = srcem slušati

U drugom dijelu, evanđelist nam kaže da Toma nije bio s njima kada se Isus prvi put pojavio. On zato odbije vjerovati. Čuli smo njegove riječi: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." Obično se rugamo Tominoj „nevjeri“, a znamo da smo i mi duboko u sličnoj situaciji, pa čak i goroj. 

Jedan je misionar u Africi pokušao prevesti Evanđelje po Ivanu na domaći jezik. Imao je dosta poteškoća da pronađe pravu riječ za neke pojmove. Na primjer, kako prevesti riječ „vjerovati“? Jednog dana, on se savjetovao s jednim domaćim intelektualcem koji mu kaže da bi mogao prevesti „vjerovati“ sa „srcem slušati“. Eto, za one koji nakon Tome nemaju privilegiju „fizički“ vidjeti Uskrslog Isusa, ostaje samo „slušanje“ svjedočanstva onih koji su „vidjeli“. No, radi se o slušanju srcem koje rađa preobraženim životom, jer vjera mijenja sve, osvjetljava život i daje sreću.

Ti si Gospodin moj i ti si Bog moj!

Jedna je zanimljivost u Tominom ponašanju koju trebamo uvijek imati na pameti dok o njemu govorimo, a to je da je on dao jednu od najljepših ispovijesti vjere u Isusa Krista. Naime, on je išao korak dalje od ostalih u doživljaju Uskrsloga. Ostali apostoli su prepoznali u Isusu prijatelja i učitelja, ali Toma je prvi koji je rekao: „Gospodin moj i Bog moj“. Nije čuđenje u smislu „Gospodine moj i Bože moj“, nego uvjerena ispovijest vjere: „(Ti si) Gospodin moj i (ti si) Bog moj“! Fantastično!  

Poput Tome pozvani smo vjerovati prihvaćajući Isusa i njegovu riječ. Kada ulazimo u ckrvu na slavlje Euharistije, Isusa primamo u dom svog srca. Ali možemo unatoč toj njegovoj fizičkoj prisutnosti ostati ravnodušni. Primjer svetog Tome neka nam pomaže da pred Isusom -Euharistijom možemo srcem slušati i dušom ispovijedati „Gospodin moj i Bog moj!“. Blaženi smo ako tako vjerujemo, jer tek pod tim uvjetom možemo postati svjedoci Milosrđa, kao što nam svjedoči prvo čitanje. 

Vjera je najprije susret s osobom Uskrslog Krista

Apostoli svojim zauzimanjem i čudesima, jasno daju do znanja koga naviještaju i zastupaju. Narod ih je veličao jer je Bog po njima učinio znamenja i čudesa. Sve više i više je bilo obraćenika. Prije nego je doktrina, vjera je najprije susret s osobom Uskrslog Krista. Ne može biti evangelizacije bez vjere i bez svjedočanstva bratskog života. Podjele, nasilje, svađe su protusvjedočanstva. Oni su prepreke za navještaj Evanđelja koji je moguć tek kada se Isusovi učenici slažu.  

U drugom čitanju imamo odlomak knjige Otkrivenja svetog Ivana. Obraća se progonjenim kršćanima zbog vjere. U ovom odlomku vidi Uskrlog Krista posred sedam svijećnjaka, tj. progonjene Crkve kao što stoji posred učenika u današnjem evanđelju. On je „Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja“. Time jasno Uskrsli poručuje da zlo i smrt nemaju posljednju riječ. Kršćanima koji su zabrinuti zbog progonstva – kako fizičkih tako i moralnih, Isus pokazuje smisao njihovih trenutnih patnji. Ustrajnost u svemu tome daje u konačnici pobjedu koja je život s Kristom.

Isus nam danas daruje Duha hrabrosti i pobjede

Ova tri današnja čitanja vraćaju nas na nas same. Živimo u svijetu koji je ravnodušan ili nasilan prema pitanjima vjere. U nekim državama je čak zabranjeno biti kršćanin i unatoč prijetnjama, mnogi hrabro svjedoče svoju vjeru, pa i do smrti. Ti kršćani imaju duboko uvjerenje da je Uskrsli baš posred svojih. Knjiga Otkrivenja je tu da nam kaže da prava sreća slijedi nakon dramatičnih trenutaka naše povijesti.

Isus nam danas daruje Duha hrabrosti i pobjede. Dahne u nas i poručuje: „Primite Duha Svetoga...“ Usrksli dahne u nas kao što se dahne u ugljen kako bi vratio vatreni žar, novi život. Naša vjera koja često puta umire poput napuštenih ugljena, dobiva snagu dahom Duha Svetoga, dahom Božanskog milosrđa. "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To je trenutak kada se, poput ražarenih ugljena Isusovim dahom, osjećamo poslanima kako bismo podijelili vatru ljubavi i milosrđa oko nas, bez straha. 

Da, neka mir Uskrslog – koji znači ljubav i milosrđe - vlada u našim odnosima, domovima, obiteljima i na čitavoj zemlji!