Sada sve dati

Albert Camus je govorio kako se istinska naklonost prema budućnosti sastoji u davanju svega u sadašnjosti. Ova naklonost, a zapravo nada u budućnost koja je obilježena potpunom darovanošću sveg sebe u sadašnjosti nalazi se i u riječima: U tebe se Gospodine uzdam!

Tako je govorio i živio onaj koji je bio prorok svog vremena. Ne prorok koji bi poznavao budućnost, već onaj koji je budućnost bio spreman prihvatiti kao dar i to sa stavom otvorenosti i posvemašnje predanosti Bogu i bližnjima. To je dar kojeg je prihvatio kroz odbijanje nepravde i kroz prosvjed protiv gaženja temeljnih ljudskih prava. Prihvaćanje tog dara očitovalo se kroz trajni poziv na pomirenje i na uspostavljanje istinskog ljudskog zajedništva utemeljenog na prihvaćanju međusobne različitosti. Dar je to kojeg je bilo moguće darovati dalje samo na način suživota s drugima jer je to jedini put do Drugoga.

Ipak, taj je dar – koji je primljen i predan dalje – bio prezren. Odbijanje dara pokazalo se kroz osudu i poniženje. Unatoč tome, niti za trenutak nije oslabilo pouzdanje u onoga koji je s križa zavapio: Oprosti im, jer ne znaju što čine! Naprotiv, uzdanje je vodilo naprijed dvije svoje starije sestre – vjeru i ljubav.

Alojzije Viktor Stepinac bio je taj prorok koji je znao da nada u budućnost mora pustiti svoje korijene u sadašnjosti i da se mora utjeloviti u svakodnevnom događanju koje treba biti djelovanje u slobodi i ljubavi. Baš zbog toga što je njegovo pouzdanje – i djelovanje koje proizlazi iz njega – bilo nepoljuljano, možemo se i mi kršćani današnjice nadahnjivati na tolikoj hrabrosti i snazi nade koja je ustrajala protiv svake nade. Nije ipak dovoljno samo osjećati se zbog takvog nadahnuća dobro i možda s uzdahom izgovoriti: Ah, kako lijepo!  Potrebno je učiniti istu stvar – svojim vlastitim životom sada i ovdje ugraditi nešto u temelje budućnosti i na taj način biti promicatelj kraljevstva Božjega. Njegovi počeci su među nama i ondje gdje smo gladna nahranili, žedna napojili, gologa obukli, bolesna ili utamničena pohodili, na društvenu nepravdu upozorili, za javno dobro se založili ili tamo gdje smo žalosnog i nevoljnog utješili, nekoga u nedoumici savjetovali, možda uvredu oprostili…

Uzdati se u mogućnost ostvarenja kraljevstva Božjega znači sada sve dati.