Bog ti se zahvaljuje!

Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.”
(Lk 6, 36)

Vjerujem da ti je čudno čitati da ti Bog kaže hvala! Možda ni sam u to ne vjeruješ! Sjećam se himne jednog Hrvatskog nacionalnog susreta mladih u kojoj se pjeva: „Hvala što, Bože, vjeruješ u nas...”. Bio sam u jednom društvu u kojem su negativno komentirali baš tu rečenicu. Čuo sam riječi poput „Tko na kraju u koga vjeruje? Mi u Boga ili Bog u nas? Kakve su to priče?...”

Bio sam iznenađen što još nismo shvatili da vjera djeluje poput ljubavi - uzajamno. Isto tako, da Bog ne vjeruje u nas, ne bi nam povjerio ovo ili ono djelo. Tako je i kod priznanja - Bog nam neprestano kaže hvala! Hvala za sve usluge koje pružaš ljudima, hvala za tvoju dobru nakanu koju si pokušao ostvariti pa čak i kad nisi uspio! Hvala za one mala napredovanja na duhovnom putu, za tvoju želju da činiš dobro. Hvala što si sve podnosio, što si prihvatio ostati u toj zajednici unatoč svemu, što si prihvatio ostati u obitelji unatoč poteškoćama, razočaranjima i nezahvalnostima, hvala što se brineš za majku, tatu, braću, sestre, djecu, unuke! Hvala za razumijevanja prema ovom napornom i dosadnom sugovorniku. Ili jednostavno, hvala što si ono što jesi ili onaj tko jesi. Hvala što dopuštaš da te ispuni moja Ljubav, hvala što ćeš dopustiti da te ljubim takvog kakav jesi! Hvala što misliš na Mene, svog Boga i Prijatelja!

Bog nam na taj način daje primjer kako i mi možemo biti zahvalni prema drugima za sve što jesu i što čine za nas. Prihvatiti Božje zahvaljivanje temeljni je stav vjernika jer iz njega potječe naš pozitivan stav jednih prema drugima. Sigurno poznajete onih pet ključnih ili zlatnih riječi koje ponekad nađemo simbolički upisane na pet prstiju jedne ruke: Dobar dan, Volim te, Oprosti/Molim, Izvoli, Hvala! Život je zasigurno daleko ljepši kada znamo izgovoriti ili primiti tih pet riječi. Jednostavno, Dobar dan je blagoslov: želim ti jedan dobar dan. Znati reći: volim te. I ako se povezuje s tom rečenicom koja proizlazi iz Božje ljubavi, uvijek će vladati ljubav između nas. Oprosti, priznajem svoju pogrešku i ne čekam dugo prije nego zatražim pomirenje, a slobodan si ga prihvatiti ili ne. Izvoli: usuđujem se pružiti uslugu, raspoloženje. I Hvala, za sve što mi pružaš i sve što si učinio za mene.

Tim riječima čovjek uvijek dobro funcionira u življenju svakodnevice. No, ako sam nesretan, nezadovljan zbog svog današnjeg dana, Bog ipak ostaje vjeran u tim riječima koje sam nekad izgovorio, koje sam pružao, koje sam ostvario. Bog me prati i ohrabruje za onaj mali spasonosni odmor koji sam sebi priuštio. Kroz Boga učim sebi zahvljivati, učvršćivati, ohrabrivati, umjesto da sebe kritiziram, mrzim i obezvređujem bez ikakvog truda za promjenom u sebi.

Nikad nije kasno obnoviti naše odnose uporabom tih riječi!

---

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".